18.12.2012. godine
U povodu praznika hrvatske zajednice – Dana izbora prvoga saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organizirao je 18. prosinca 2012. godine, znanstveni kolokvij pod nazivom „Od stigme do priznavanja – 10 godina izgradnje manjinske infrastrukture Hrvata u Srbiji“. Uvodničarka, doktorandica Fakulteta političkih znanosti u Beogradu mr. sc. Snežana Ilić, ocijenila je kako je unatoč izuzetno nepovoljnom položaju tijekom 90-ih godina, hrvatska zajednica od 2002. do danas ostvarila uspješnu institucionalizaciju svoje manjinske samouprave.
Godine 2002. počinje izgradnja institucija hrvatske samouprave. Osniva se Hrvatsko nacionalno vijeće, potom Novinsko-izdavačka ustanova ‘Hrvatska riječ’, počinje obrazovanje na hrvatskom jeziku. Daleko najuspješnije izvedena institucionalizacija manjinske samouprave dogodila se u hrvatskoj zajednici. Tome je pridonijela suradnja s vojvođanskom administracijom, kao i primjena primjera dobre prakse tradicionalnih manjina u Vojvodini“, navela je mr. Ilić.
Takozvani „korak od sedam milja“, prema mišljenju Ilićeve, hrvatska zajednica ostvarila je u razdoblju od 2008. do 2012. godine, kada jača moć i utjecaj najjače političke stranke Hrvata, Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) koji potpisuje koalicijski sporazum s Demokratskom strankom.
„Tada dolazi do daljnje ubrzane institucionalne izgradnje, tj. osnivanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, pomlađivanja kulturne i političke elite, unapređenja obrazovnog sustava otvorenjem odjela na hrvatskom jeziku u subotičkoj gimnaziji. Ne treba zaboraviti i intenziviranu suradnju s matičnom zemljom, što se ogleda u većem broju prijama predstavnika ovdašnjih Hrvata od strane predsjednika Ive Josipovića, kao i visoka odlikovanja i priznanja od strane predsjednika Stjepana Mesića i Josipovića. U tom razdoblju imamo i primjere dobre prakse i suradnje s hrvatskom samoupravom u Mađarskoj i srpskom manjinom u Hrvatskoj, veću vidljivost aktivnosti hrvatske zajednice u javnosti, prije svega u području kulture za što je u velikoj mjeri zaslužan Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a javljaju se i pomaci u ‘desubotizaciji’, budući da se značajni događaji, poput sjednica HNV-a i drugih, češće organiziraju u drugim mjestima“, navela je Snežana Ilić.
U tom razdoblju bilo je i „saplitanja“, koja se, po mišljenju Snežane Ilić, očituju u neuspješnom organiziranju neposrednih izbora za Hrvatsko nacionalno vijeće 2010., budući da je na posebni popis birača upisano svega 15.000 građana.
Što se tiče države, veoma je snižen institucionalni stupanj skrbi o manjinama, sada nemamo ministarstvo već samo ured za manjine gdje, prema riječima, mr. Snežane Ilić, ne postoji potpuno razumijevanje manjinske problematike. Osim toga, kao manjinsko se uvijek izdvaja romsko pitanje, zanemarujući pri tome sve druge manjine u Srbiji.
Snežana Ilić je naznačila i važna pitanja za daljnji razvoj manjinske infrastrukture, kao što su: otvaranje prostora diskusije unutar zajednice, daljnje kadrovsko osnaživanje te donošenje nedostajućih strateških dokumenata.
Na koncu, Snežana Ilić je predložila da se u okviru hrvatske zajednice ustroji prostor sučeljavanja, koji bi mogao biti i na polju tjednika „Hrvatska riječ“, u cilju kritičkog sazrijevanja zajednice unutar sebe.