Aleksa Kokić rođen je u Subotici 14.10.1913. godine. Nakon osnovne škole, upisuje se u građansku školu. Po njenom završetku nastavlja peti razred u subotičkoj gimnaziji. U ovom razdoblju poželi postati svećenik i postaje kandidat Bačke biskupije. Šesti razred provodi u Travniku, u Isusovačkoj gimnaziji gdje i maturira. Iza mature odlazi u Zagreb na studij. Za svećenika je zaređen 1937. godine po rukama biskupa Lajče Budanovića. Nakon ređenja bio je kapelan jednu godinu u Subotici u župi sv. Roka. Potom odlazi u Zagreb gdje se upisuje na studij slavistike, jer je biskup Budanović trebao profesore na budućoj katoličkoj gimnaziji u Subotici koju je htio otvoriti 1941. godine. Godinu dana prije diplomskog ispita, Aleksa mora obaviti građansku dužnost te odlazi u vojsku u mjesto Cetinje gdje je nakon 10 dana preminuo.
Aleksa je bio svećenik srcem i dušom; pun oduševljenja i svetog žara u radu oko spašavanja ljudskih duša. Od prvog dana sjemenišnog života, pa sve do svoje prerane smrti u vijek je pred njim blistala u svojoj neokaljanoj čistoći i ljepoti samo ova idealna stranica svećeničkog života. To je ne jednom, ne samo riječima nego i djelom jasno pokazao. Uz pjesme, pisao je i pripovijesti, prevodio je je djela književnosti s više jezika, surađivao je u mnogim časopisima pišući pjesme, eseje, književne prikaze i kritike, napisao je i nekoliko kazališnih komada
Djela: Klasovi pjevaju, Zagreb 1936.. Zvona tihe radosti, Zagreb 1938., Bunjevci i Šokci, Zagreb, 1939., Slikovnica kršćanskog nauka. Pomoćna knjižica za I razred osnovnih škola. Zagreb, 1939.
Proslava stote objetnice
U Subotici je 13. listopada 2013. godine počela proslava stote obljetnice rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića. Proslava je započela polaganjem vijenaca na svećeničku grobnicu na Bajskom groblju, a istog dana u katedrali-bazilici služena je sveta misa, a na sam dan rođenja ovoga velikana, 14. listopada, u Gradskoj kući u Subotici otvorena je izložba „Aleksi u čast“ te je slavlje završeno svečanom akademijom uz nastup brojnih sudionika.
Veza s Aleksom, ona duhovna koja nikada ne prestaje, bila je na poseban način oživljena na svetoj misi u katedrali koju je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a s njim su suslavili svećenici mons. Bela Stantić, Željko Šipek, Julije Bašić, Željko Augustinov te đakon Dražen Dulić. Rodbina, predstavnici hrvatskih institucija i svećenici pokazali su skupa s ostalim vjernicima kako zaborav nije prekrio zlatnog sina bačke ravnice, o kojem je nadahnuto govorio mons. Beretić. Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem Miroslava Stantića uljepšao je ovo misno slavlje izvodeći i Aleksine uglazbljene stihove.
Proslava stotog rođendana svećenika i pjesnika Alekse Kokića nastavljena je 14. listopada kada je u vestibulu Gradske kuće otvorena izložba „Aleksi u čast“. Izložbu je pripremila Katarina Čeliković koja je na početku otvorenja pojasnila kako se na izložbi osim fotografija iz različitih razdoblja velikanova života, nalaze i njegove knjige, rukopisi, te nekoliko osobnih predmeta koje publika nije imala prilike do sada vidjeti. Dio izložbe čine i slike Zvonimira Orčića inspirirane Kokićevim stihovima, kao i nagrađeni likovni radovi učenika pristigli na natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“. Izložbu je otvorio katedralni župnik i predsjednik Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić podsjetivši publiku na brojne Aleksine stihove.
Kultura sjećanja i zajedništvo protiv zaborava
„Jedan klas u zlatnoj ravnici, rastao s mnoštvom drugih, a ipak najsjajniji, najtrajniji. Izrastao iz zemlje plodne, u nju u suzama vraćen, stostrukim plodovima rađa za nas danas“, riječi su kojima je počela svečana akademija kojom je obilježena stota obljetnica rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića(1913.-1940.). Akademija je održana 14. listopada 2013. godine, u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, a u okviru projekta „Godina hrvatskih velikana u Vojvodini“.
Projekt posvećen hrvatskim velikanima u Vojvodini godinama unatrag realizira Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s hrvatskim udrugama i institucijama.
Ovom je prigodom predstavljena i netom objavljena knjiga sabranih pjesama Alekse Kokića pod nazivom „U sjenama ravnice“, koju je priredila subotička književnica i novinarka Željka Zelić. Knjiga je nastala radi cjelovitoga prikaza njegova pjesničkoga opusa – od ranih početaka 1928. do njegove smrti 1940. U knjizi su sabrane Kokićeve pjesme objavljene u knjigama, ali i one koje su objavljene u antologijama i periodici, kao i pjesme iz rukopisne ostavštine.
Svečana akademija bila je prigoda i da se Kokićeva poezija čuje u različitim interpretacijama – uglazbljena i izrečena od recitatora. Za glazbeni segment programa, u okviru kojeg su se čule „Pozdravna pjesma“, „Jutro na selu“, „Božur“, „Subotica“ i „Bačka“, bili su zaduženi katedralni zbor Albe Vidaković, Collegium musicum catholicum i dječji katedralni zbor „Zlatni klasovi“ pod ravnanjem Miroslava Stantića, tamburaški orkestar HGU „Festival bunjevački pisama“ pod ravnanjem prof. Mire Temunović i Dječji zbor ove udruge pod ravnanjem Marine Piuković, te vokalne solistice Nevena Orčić i Lidija Ivković. Kokićeve stihove kazivali su najbolji recitatori Hrvatske čitaonice: Davorin Horvacki, Donna i Claudia Karan, Karla Rudić, te vlč. Dragan Muharem i Lazar Cvijin.
Nagrade najboljim autorima literarnih i likovnih radova
Godina hrvatskih velikana povod je i za upoznavanje s našim velikanom učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku ili slušaju predmet Hrvatski jezik s elementima hrvatske kulture. Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“ raspisali su literarni i likovni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“ s ciljem približavanja Alekse Kokića hrvatskim školarcima. Na natječaj je prispjelo puno radova koje su članovi dvaju povjerenstava pregledali i ocijenili. Po deset najboljih autora likovnih i literarnih radova nagrađeno je na svečanoj akademiji, a ostalima su nagrade uručene naknadno.
Nagrade najuspješnijim autorima uručio je mons. Bela Stantić, a nekoliko najboljih je i pročitano i oduševilo prisutnu publiku.
Likovni i literarni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“
Najuspješniji autori literarnih radova: Lucija Ivaković Radaković, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Filip Skenderović, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Mateja Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Regina Dulić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Dario Lakatoš, OŠ „Ivan Milutinović“ Subotica; Katarina Petreš, OŠ „Matija Gubec“ Tavankut; Jelena Mučalov, OŠ „22. oktobar“ Monoštor; Larisa Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Gordana Cvijin, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Nikola Prćić, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica.
Najuspješniji autori likovnih radova: Teodora Dožai, OŠ „Pionir“ Stari Žednik; Josip Jurić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Maja Imrić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Marko Grmić, OŠ „Matija Gubec“ Tavankut; Valentina Ostrogonac, OŠ „Moše Pijade“ Bereg; Maja Benić, OŠ „Moše Pijade“ Bereg; Miroslav Stantić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Blaženka Lulić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Danijela Antunović, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Martina Buljovčić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica.
U proslavi 100. obljetnice rođenja Alekse Kokića sudjelovali su Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Novinsko izdavačka ustanova „Hrvatska riječ“, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, katedralna župa sv. Terezije Avilske, župa Isusova Uskrsnuća i Pučka kasina, Hrvatska čitaonica, Gradska knjižnica Subotica i Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama“.
Video zapis objetnice
Za Tobom čeznem
Za Tobom živo čezne srce mi mlado i vrelo,
radošću velikom žudim za onim presretnim danom,
kada ću njivama ravnim poći u tiho naselje,
duše vodit Tebi i hranit ih vječnom Manom.
Ljudima poći ću našim koji po poljima rade
i dokle oni radom dobrotu Tvoju hvale,
ja ću u srca bijedna ulijevat ljubavi, nade
povesti Tebi ću bolne, prezrene, jadne, male.
I svu ću dječicu malu skupiti iz našeg sela,
njihovo rumeno lice svježinom zdravlja puca,
otvorit duše ću čiste i srca njihova vrela,
da žila njihova svaka samo za Tebe kuca.
U crkvi seoskoj maloj riječi ću Tvoje sijati,
da mir i radost svijeta u svako srce se vrate,
toplinom ljubavi Tvoje klonule ja ću grijati
i molit da ruke Tvoje bez sunca dane nam skrate …
Čuvati stado ću svoje i redom ljubiti sve ću
kao što si, Isuse, i Ti, kad ste na zemlji bio.
Daj i tu milost da za Te radim svoj život cio,
a prema prezrenom, bolnom osjećam ljubav sve veću.
Za Tobom živo čezne srce mi mlado i vrelo,
radošću velikom žudim za onim presretnim danom,
kada ću njivama rosnim poći u tiho naselje
duše voditi Tebi i hranit ih vječnom Manom …
A. Kokić