Priređivač: Ivan Balenović
Knjigu „Prognanik iz svijeta svjetlosti : život i djelo Stanislava Prepreka”, priredio je Ivan Balenović. Riječ je o djelu podiljejenom u deset poglavlja u kojem je objavljeno cjelokupno književno stvaralaštvo – poezija, proza i vlastita autobiografija, zatim donosi se popis njegovih glazbenih djela i spisa, prikaz Prepreka kao knjižničara, likovnjaka, učitelja, prevoditelja i antologičara. Na koncu je objavljena i bibliografija o Stanislavu Prepreku te kratki prikaz po godinama njegova života. Odlično priređenu knjigu prati i veliki broj ilustracija – od fotografija iz Preprekova života, zatim notni zapisi, rukopis pjesama, crteži…
Stanislav Preprek rođen je u Šidu 16. travnja 1900. i, kako sam navodi, potječe od stare hrvatske petrovaradinske obitelji, dalekim podrijetlom iz Moravske, u kojoj je glazba, zahvaljujući djedu, ocu i stricu, zauzimala osobito mjesto. Preprek je po obrazovanju, ali i po vokaciji učitelj, bio je skladatelj, orguljaš, zborovođa, knjižničar, slikao je i crtao, a nadasve je pjesnik, prozni pisac i prevoditelj. Uz materinji hrvatski jezik, u djetinjstvu je ovladao njemačkim, u gimnaziji je zavolio francuski, privatno je učio talijanski, služio se esperantom, produbljuje nadalje latinski i grčki, zanima se za hebrejski i arapski, te turski, kineski i japanski jezik. Svoju prvu skladbu za glas i klavir “Laku noć” skladao je sa čestrnaest godina, a prva mu je tiskana skladba „O dođi, Tvorče” za mješoviti zbor, objavljena godine 1922. i to u glazbenom prilogu prvog broja zagrebačkog časopisa „Sv. Cecilija”. Uz to, Preprek je jedan od prvih hrvatskih skladatelja koji je skladao gudačke kvarete (1923.g.) Značajnije su mu skladbe Kantata „Uskrsnuće” za soliste, mješoviti zbor i orgulje, Suita za orgulje, Simfonija, četiri gudačka kvarteta, klavirske minijature, te ciklus samopjeva za glas i klavir „Proljetne vode”.
Objavio je dosta radova iz područja melografije.Skladao je minijature prema svojim impresionističkim uzorima. Upoznavanjem rada Nove bečke škole, u skladbama mu se javlja ekspresionizam. Sve ovo ima veću težinu, znajući da je u glazbi velikim dijelom bio samouk. Po njemu se danas zove hrvatsko umjetničko kulturno prosvjetno društvo u Novom Sadu, osnovano rane jeseni 2005..
Uglazbio je stihove himnu hrvatskom banu Josipu Jelačiću koje je napisao Đuro Arnold. Otkrio ih je Đuro Rajković tek 80-ak godina poslije.
Pokraj oca, koje je bio financijski službenik, uz glazbu je zavolio i osobito naučio cijeniti knjigu. Nakon rata djelovao je kao knjižničar petrovaradinske knjižnice i čitaonice „Vladimir Nazor”. Pisao je prozu, poeziju, bavio se slikarstvom. Prepjevao je s njemačkog jezika, znameniti sumersko-babilonski ep „Gilgameš”. Pisao je novele i pjesme i posthumno mu je objavljena knjiga sabranih pjesama „Pred tminama”, Novi Sad, 2004. Prof. Đuro Rajković 2006. je objavio monografiju „Stanislav Preprek : život i djelo”, u kojoj je prikazano Preprekovo glazbeno stvaralaštvo uz popis crkvenih, svjetovnih skladbi i harmonizacijâ, prijepisa, književnih ostvarenja. Isti je autor objavio knjigu „Prilozi za povijest knjižničarstva u Petrovaradinu” koja predstavlja svestranog Stanislava Prepreka kao zaslužnog knjižničara.
Život ga nije mazio, s 23 godine gubi vid na jednom, a u 59. godini i na drugom oku. U II. svjetskom ratu ostaje bez sina jedinca – oglašen je nestalim u borbama u Bosni, na planini Jeleč, kao pripadnik Hrvatske vojske.