Nagrada Emerik Pavić dodjeljuje se za najbolju knjigu godine. Osnovana je radi pospješivanja sustavnoga pristupa valorizaciji aktualne knjiške produkcije među Hrvatima u Vojvodini Osnivači nagrade prilikom dabira imena osobe po kojoj će se zvati nagrada vodili su time da to bude osoba koja je bila svestrani književni i znanstveni stvaratelj. U mjesnoj povijesti Hrvata to je svakako bio franjevac Emerik Pavić, središnja osoba budimskog kulturnog kruga XVIII. StoljećaNagrada se dodjeljuje za djela iz područja književnosti, publicistike ili znanosti. Knjige se ocjenjuju kroz jedinstvo forme i sadržaja, što znači da je potrebna kompaktnost tri komponente: vrijednost objavljenoga sadržaja, prinos određenome kulturnom području te vizualno-likovno rješenje.Utemeljena je listopada 2012.godine, a nagradu dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Razmartraju se natječajne prijave za nagradu po ovim kriterijima:
1. Knjige Hrvata iz Vojvodine
2. Knjige na hrvatskome objavljene u Vojvodini
3. Knjige o Hrvatima u Vojvodini koje su objavljene tijekom jedne kalendarske godine.
Biografija
Fra Emerik Pavić (Budimpešta, 5. siječnja 1716. – Budimpešta, 15. travnja 1780.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj. Poznat kao teološki i filozofski pisac, pisac prvoga djela iz estetike među Hrvatima u Ugarskoj, latinist, prevoditelj, povjesničar, a u književnosti se okušao u pjesništvu i nabožnoj književnosti. Rodio se u sjevernom ugarskom Podunavlju, u Budimu, a s 18 godina pristupio je franjevačkom redu , franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Studirao je filozofiju na učilištu u Budimu, a bogoslovlje u Budimu i Osijeku. Te iste predmete je poslije predavao. Predavao je na učilištima u Baji te na Studium Generale u Budimu, gdje je bio najvažnijom osobom novoutemeljene (1757.) franjevačke provincije sv. Ivana Kapistrana te samostanskim gvardijanom u Budimu. Poslije je bio tajnikom Provincije, definitorom igeneralnim vizitatorom u Bugarskoj.
Smatra se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca, koji je umnogome pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. Stoljeću.
Pripadao je “franjevačkoj školi” kasnog jansenizma i obnovnog katoličanstva, U razdoblju od 1746. godine do 1780. godine uređivao je kalendare, jednostavna djela kojom se tijekom 18. i u prvoj polovici 19. st. služilo za stvaranje hrvatske čitateljske publike, razvijanje čitateljskih navika kod socijalno i obrazovno nižih slojeva, kojima su oni bili jedina knjiga u kući i jedino književno štivo . Bio je autor je prvog priručnika biblijske povijest na hrvatskom jeziku, Ogledalo temelja vire i zakona katoličanskoga iz 1759. godine, kojeg je preveo sa njemačkog jezika , a po narudžbi pečuškog biskupa Đure Klime. 1778. godine objavio je spis Oca poštovanog Goffine .