Milivoj Prćić
U središnjem zanimanju nove pripovjedne cjeline Milivoja Prćića koja se pod naslovom Južno od Tranšeja nalazi pred čitateljem je subjekt koji reagira prosjetljivo na uobičajeno, svakodnevno, susretanje i suočavanje s okolinom. I svejedno opaža li posljedice toga neizbježnoga dodira iz diskursa djeteta, uzdrhtaloga mladca ili već odrasle osobe, ne uspijeva se otrgnuti osjećaju ugroženosti i gotovo redovito neminovnom porazu pred samoćom, posebno usudom samoće u dvoje. Ne rijetko iza svedenoga, oskudnoga opisa likova i njihovoga odnosa spram vlastite tjelesnosti ili omjera tjelesnoga među partnerima, riječ dobiva piščeva potreba za ironijom, uz gdjekada stanovitu dozu patosa, u zacijelo uzaludnom pokušaju da se odagna taj potpuni poraz. Koliko se doima upitan nad tijelom i tjelesnim, toliko je upitan i nad motivom i onim što je iza njega sadržano.
Bio – bibliografija
Milivoj Prćić, (Subotica, 1. listopada 1942.), pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, novinar Osmogodišnju školu i gimnaziju završava u rodnom gradu, a Pravni fakultet u Beogradu, gdje pohađa i poslijediplomski studij. Bio je sudac, dopisnik zagrebačkog Vjesnika, ravnatelj subotičke Gradske knjižnice, pravni savjetnik i odvjetnik. Zbog njegovih shvaćanja i sudjelovanja u hrvatskom proljeću M. Prćić je dulje od desetljeća onemogućen rad u pravosuđu, uskraćena mu je mogućnost istupanja u javnosti, objave u tisku, periodici i dr. Prva priča tiskana mu je u subotičkom književnom časopisu Rukovet (5 do 6,1971), potom u Večernjem listu (pripovetke odabrane na natječaju koji je raspisao ovaj zagrebački list 1975,1976, 1977. i 1979), u Startu (također, putem natječaja 1981, 1982. i 1984), u Klasju naših ravni (2002, 2003, 2004, 2005, 2006), a publicistiku u Vjesniku (1971-2), Subotičkim novinama (2001), Žigu (1995, 1996, 1997), Hrvatskoj riječi (2003, 2004, 2005, 2006). U romanu, pripovijetkama i dramskim tekstovima M. Prćić zaokupljen je sudbinom Subotice i Bačke u XX stoljeću, promatra spoticanja pojedinca, osipanje i raspad nekad moćnih i uglednih građanskih obitelji. U središtu njegove pozornosti su zbunjenost i nesnalaženje građanina suočenog s promjenama, sukob pojedinca i vlasti, sudar slobode i autoriteta, ostvaren razornim prodorom oprostačenosti kroz meko tkivo uljuđenog svijeta.
Djela: – Stari zid, Subotica 1992; – Zadnja pošta: Subotica, Subotica 2001; – Salaš u lampašu, Subotica 2004. – I nakon desetljeća, Subotica 2005; – Južno od tranšeja, Subotica 2006; – Pisme za nuz sviću, Subotica 2008., Živi a izgubljeni, Subotica 2012.