Stjepan Bartoš
U najnovijim kratkim pričama iz suvremenog života, objedinjenim u ovoj knjizi, autor tematski preispituje položaj suvremenog čovjeka. Jedna skupina priča se odnosi na traganje čovjeka za uporištem u životu. U srazu sa prolaznošću, čovjek nastoji naći neko uporište i osmisliti svoje postojanje. Ako nađemo smisao, ne branimo li se tako od straha od smrti i nestajanja, odnosno da li smislom pobjeđujemo smrtnost ili samo dobivamo iluziju da nećemo nestati mi i naša djela i naše ideje.
Nastojanja da se uhvati neki trenutak i da se voli i cijeni ono što je prolazno, jer s više nikada ne vraća i ostaje samo ljepota sjećanja o tome. Pošto ništa nije trajno moramo da hvatamo u naše sjećanje neke prolazne trenutke i da ih pretvaramo iz tih u biti prolaznih, u nama trajne. Priče su kratke, neke i po nekoliko desetaka redaka, sukladno suvremenoj brzini u svemu. Međutim, u kratkoći se može lakše i brže može doći do srži nego nekada i u stotinama stranica.
Bio – bibliografija
Stjepan Bartoš (Srijemska Mitrovica, 24. prosinca 1960.), prozni i dramski pisac, mlađeg naraštaja. Od 1970. živi u Novom Sadu, završio je Ekonomski fakultet. Napisao je više desetaka priča, kazališnih drama i nekoliko TV-drama. Pripovijetke i drame objavljivao u Klasju naših ravni, Natronu i dr. Do sada su mu tiskane dvije knjige drama i knjiga pripovjedaka, u njima traga za uporištem koje danomice traže njegovi suvremenici u ovom podneblju. Sudari sa svijetom sa svijetom što okružuje Bartoševe junake nisu samo posljedica rata i duhovnog razaranja, već se oni doimaju i žrtvama vlastitih zabluda i samozavaravanja, a život koji vode prolazi im prazno i beznadno. Iziskuje pretjerana odricanja, a zauzvrat ne donosi ništa vrijedno, pouzdano i trajno.
Djela: – Drame, Novi Sad 2006; – Upoznavanje, Subotica, 2007; Igre opasnih pojedinosti, Subotica, 2010.; Kuća koja plovi, Subotica, 2011.