Jasna Melvinger
Pjesništvo Jasne Melvinger nadasve je lirski intonirano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a stihovi su joj profinjeno sofisticirane intertekstualne tvorevine u koje, ponirući prema petrovaradinsko – srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepotrošene poetike srijemsko-hrvatskoga govornoga idioma i standardnoga hrvatskoga jezika. Stoga je Vaga s anđelima pjesničko i djelo jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta rene šansa, ne još kao posljednja šansa, vjerojatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer suvremene hrvatske stihostilistike, koja nam sa svakim novim čitanjem nudi i otkriva, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, mnogosmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta.
Bio – bibliografije
Jasna Melvinger, pjesnikinja, romanospisateljka, jezikoslovka, sveučilišna profesorica (Petrovaradin, 26. svibnja 1940.), doktor je filoloških znanosti zagrebačkog sveučilišta. U svojoj struci radila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu do 1971. a zatim, također u Novom Sadu u kulturnoj djelatnosti. Jezikoslovlju se vratila 1976. kad se zaposlila, prvo na Pedagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je predavala u zvanju izvanredne i u zvanju redovite sveučilišne profesorice. Od 1964. tiska znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike, te iz područja gramatike i leksikologije. Objavila je više udžbenika za srednje škole i nastavu na fakultetu.
Pjesništvo J. Melvinger nadasve je lirski intonirano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a stihovi su joj profinjeno-sofisticirane interteks-tualne tvorevine u koje, poniruči prema petro-varadinsko-srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepo-trošene poetike srijemskohrvatskoga govor¬noga idioma i standardnoga hrvatskoga jezika. Stoga je Vaga s anđelima pjesničko i djelo jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa, vjero¬jatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer suvremene hrvatske stihostilistike, koja nam sa svakim novim čitanjem nudi i otkriva, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, mnogosmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta. Zastupljena je u više antologija i izbora, a pjesme su joj prevođene na albanski, engleski, francuski, mađarski, rumunjski, rusinski, slovački, slovenski, talijanski i turski. Nagrađena je konkursnom nagradom Društva književnika Vojvodine (1970.) i Oktobarskom nagradom Novog Sada (1972). Živi i radi u Novom Sadu.
Djela: Romani/ Pet sestara – 1972.,Vodeni cvijeta – 1958., Sve što diše – 1963., Tako umiru starice – 1967., Svijet i Light – 1971., Visoke ležaj – 1979., Avans za danas – 1985., Ljubavni soneti – 1989., Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa – 2002., Vozelnica, izabrane i nove poruke – 2004., Vaga s anđelima – 2005., Dunavska klepsidra – 2006. (za kojeg je dobila Goranov vijenac).
Književni ogledi i rasprave: Moderna i njena mimikrija u postmoderni – 2003., Ilija Okrugić Srijemac, Glasinke, 2007., Ilija Okrugić Srijemac, Tri povijesne drame, 2007., Ilija Okrugić Srijemac, Šaljive poeme, 2010., Ilija Okrugić Srijemac, Hunjkava komedija, 2011.