Lipanj 2015.

Tročlani žiri su činili Dalibor Rajninger, Emir Šehanović i Miron Milić odabrali su najbolje gif radove. Pobjednici festivala gifova 2015 su Marija Ančić na prvom mjestu, ElPelele na drugom mjestu i Nikola Radulović na trećem mjestu. Specijalne nagrade festivala gifova 2015 dobili su Marko Orsolić, Nikola Silić, Ivan Nastić, Borislav Stanić, Turbo Manipulator, Attila Varga i Ema Bakran. Na trećem Gifestu gost je bio pobjednik prvog Gifesta 2013, Adrijan Karavdić, koji je zajedno sa zainteresiranim posjetiteljima uradio akciju zvanu together2.gif gdje su posjetitelji zajedno sa Adrijanom učestvovali u pravljenju gifa. Tokom večeri su prikazani takmičarski i revijalni gifovi, a za atmosferu su se pobrinuli besprekorni DJevi WB41 i Neomodern, žurka je trajala do kasno u noć.

Ovo nije bilo karakteristično predavanje o životu i radu Kristiana Dior, nego je Miomir prikazao koja je zapravo bila ideja u kreiranju i zašto je to što je on stvorio svojevrsna umjetnost te zašto je on u stvari avangardist. U punoj sali u Suvremenoj galeriji Subotica, Miomir je svoje predavanje držao nešto više od sat vremena koje je završilo interaktivnim dijelom sa posetiocima ali i polemikom sa pojedinim posetiocima predavanja. Ukoliko želite da saznate više o povijesti mode i modi uopšte, pratite Miomirova predavanja na kojima ćete uživati i istovremeno i naučiti nešto.

Dokumentarni klasici autorskog formata jesu filmovi u kojima je vidljiv stav autora prema temi kao i njegov osebujan svjetonazor, filmskim izražajnim sredstvvima. Redateljeve posebne stvaralačke sposobnosti i sklonosti ključno uvjetuju doživljanuprirodu i vrijednost filmskog djela, koje je često veoma osobno, objasnio je Ištvančić.

Ciklus je otpočeo kratkim dokumentarcima, zapravo moglo bi se reći da ovogodišnji izbor filmova čini antologiju hrvatskog dokumentarnog filma. Odabrani su naslovi koji se rijetko mogu vidjeti na televiziji ili u kinima. Posjetitelji su uživali u 5 kratkih dokumentraca od kojih je prvi bio djelo Kreša Golika iz 1966. godine, ”Od 3 do 22” koji prati radni dan udane, 22-godišnje majke jednogodišnjeg dječaka i tekstilne radnice, Smilje Glavaš iz Dubrave. Golik vrlo precizno i promišljeno prati sve faze njezina radnog dana: od ustajanja, pripremanja doručka djtetu, suprugu i sebi, odlaska na na tržnicu prije posla, rada u tekstilnoj tvornici, povratka s posla, poslijepodnevnih obavljanja kućnih poslova do lijeganja. Između ovih kadrova povremeno su umontirani kadrovi uličnog sata koji omogućava vrlo precizno vremensko snalaženje.

Kada sat označi 14:45 što označava i tačno polovicu projekcijskog vremena, ali i filmskog, odnosno polovicu radnog dana Smilje Glavaš, ona sjedi na pauzi za ručak i to je jedino vrijeme posvjćno samo njoj i njezinu odmoru. To je, ujedno i njduži kadar u filmu. Film je bez glazbe i dijaloga, sa precizno snimljenim, montiranim šumovima, te pratećom kamerom i oporom fotografijom, snimljen je siključivo pri zatečenom svjetlu. Golik je izvanredno izabrao protagonisticu čije lice je nasmijano tek u nekoliko kadrova, nakratko pri buđenju dječaka te njegovom spremanju u krevet. Svjedoči o teškomu radničkom životu u predgrađu u kućici bez struj i vode, posebice o položaju žene. Film je nagrađen u Oberhausenu nagradne udruge kritičara.

Posebno se izdvaja film Rudolfa Sremca, ” Zelena ljubav ”. Film govori o mladom paru maloljetnika koji želi vjenčati. Pritisnite zakonom i sudom, roditelji poučavaju djecu kako će svoj prerani brak opravdati ljubavlju. A posve očito da je riječ o ekomski razlozima. Sremac je bio razočaran što mu nisu dozvoljavali da snima dokumentarne filmove te se poslužio jednim malim ” lukavstvom ”. Naime, ovaj fim zapravo je odigrani film, a ne dokumntarni i predstavlja Sremčev bunt pošto mu, uprskos njegovom talentu nije dozvoljavano snimati igrane filmove. No film je bio sjajan i Sremac je dugo čuvao svoju ” tajnu ”. Kada je odlučio da je otkrije naišao je na oštre osude kritičara.

Također, prikazan je još jedan Sremčev film, ” Ljudi na kotačima ” koji prati jedan radni dan putujućih radnika u različitim dijelovima Hrvatske: Baranju, Slavoniji, Zagorju, Kvarneru, Baniji. Cjlovitost filma daje tjek radnog dana, ali na različitim lokacijama, što stvara globalnu socijalno-kritičku sliku čovjeka koji preživljava istodobno radeći u Tvorici i na vlastitoj zemlji. Metodom takozvane, prateće kamere, te interviju film pokazuje izmorene, pospane ljude i njihovu turobnu svakodnevicu. Kako bi stvorio zaokruženu cjelinu, ali sugerirao i nepromjenjivost njihova načina života, redatelj djelo započinje i završava istim kadrovima: radnikom koji u krupnom planu pali cigaretu, a potom šibicom osvjetljava ručni sat iščekujući prijevozno sredstvo do posla.

Prikazanje još i film ” Recital” Petra Krelja iz 1972. godie. Dokumentarni fiilm o recitlu održanom u Domu kulture u Novigradu Podravskom povodom proslave jugoslovenskog Dana Republike. Film prati tjk priredbe na kojoj uglavnom učenici, ali i mještani, recitiraju i pjevaju revolucioarnu poeziju i pjesme, glume u igrokazu i plešu. Film pripada prvoj fazi autorova dokumentarna rada u kojoj s bavio Socijlno-psihološkim ritualima pa iskazuje izravnu društvenu i ideološku kritičnostprožetu ironijom. Kamera vrlo precizno, u krupnim planovima, snima lica izvođača ali i amaterstvo i diletanizam, koji se očituju u neprestaoj mizansceni na pozornici, koreografiji i kostimografiji, a osobito nekim scenografskim djetaljima na samoj pozornici, što je bio povod da se film prešutno zabrani, odnosno da se preporuči njegovo neprikazivanje.

Večer je zatvorio film ”Šije” Nikole Babića iu 1971. godine. Film je smješten u okolicu Imotskog u Dalmatinskoj zagori, o istoimenoj igri, poznatoj i popularnoj na hrvatskoj obali i njezinu zaleđu. U mjesnoj gostionici nekoliko žitelja započinje igrom, a jedan od njih povremeno objačnjava njezina pravila. Autora ponjaprije zanima manifestacija temperamenta i karaktera u igri, pa kamera pažljivo registrira ruke, lica dijelove tijela i proživljavanja igrača.film izrazitoga montažnog ritma, koji slijedi ritam igre i igrača, ali i njihovih povika, svađa i prepiranja. O važnosti igre u krajnje siromašnom kraju, u kojemu vlastite ruke i jednim ”rekvizitom” igre svedoči i posljednja rečenica filma, koju izgovara jedan od igrača : ” Sve se može promjeniti, ali će šijavica uvijek ostati”.

Ovogodišnji Etnofest su otvorili gosti iz Slovenije, Brencl banda, vesela skupina umjetnika koja se prema svojim kompozicijama ophodi kao da je dio njihovog kulturnog nasljeđa. Njihova glazba donosi mnogo svježine i otvorenosti, odiše odličnom komunikacijom među članovima ovog sastava, a kroz glazbu u isto vrijeme provejavaju sreća, tuga i ideja o bezvremenosti, naglšava Andrej Boštjančič (gitara, vokal).

Etnofest je world music festival koji se od 2004. godine, sada već tradicionalno, održava u lipnju na Paliću u Subotici, pod

pokroviteljstvom grada Subotice. Glavna ideja festivala je okupiti umjetnike iz cijelog svijeta, predstavi njihovo kulturno nasljeđe i pomoći da se ono sačuva od zaborava.

Tijekom godina, Palićka terasa ugostila je mnogobrojne svjetske zvijezde ali i domaće glazbenike. Etnofest nije samo glazbeni festival, često se emitiraju i dokumentarni filmovi o glazbi svijeta, a posjetitelji mogu pogledati izložbe i sudjelovati u raznim glazbenim radionicama. Organizator festivala je Udruženje Etnofest, koje tijekom studenog organizira još i festival suvremenog jazz-a i eksperimentalne glazbe – Jazzira.

Festival je zatvolio ” komšija ” iz susjedne Mađarske, Said Tichit, koji je već drugi put na Etofestu. Ove godine pridružio mu se Janoš Važonji, vrhunski mađarski umjetnik sa svojim saksofonom te su nastupili kao duo. Interenantna je činjenica da je ovaj mladić, kako on kaže, mađarski marokanac ili marokanski mađar. Pored toga on je prvi umjetnik koji je, u ovom dijelu Europe, predstavio tradicionalnu gnawa glazbu.

Više informacija o Etnofes-u na: http://www.etnofest.org/

Nebojša Milenković u katalogu je lijepo naveo kako umjetnički i životni slučaj Maje Rakočević Cvijanov može djelovati paradigmatski. Maja je, žena, Subotičanka, umjetnica, kći, majka, supruga… Ukratko netko kome su preplitanja i umnožavanja identiteta itekako bitna. Njeno socijalno ja razvija se i neprekidno nadograđuje autobiografskom umjetničkom igrivošću kojom se istražuju i preispituju navedeni, često kompleksni, inter – odnosi na relacijama: umjetnik – društvo – priroda – politika – mediji – seksualnot – majčinstvo – roditeljstvo… Specifičnosti iskustva pripadanja, gdje jedan ili više izabranih identiteta odnose privremenu prevagu nad onim naizgled potisnutim, u ovoj umjetnosti manifestuju se kao samoprodukujući narativi.

Kroz vlastitu autorsku praksu Maja istovremeno postaje subjekt i objekt vlastite umjetnosti, te kako dalje Nebojša Milenković navodi da njeno privatno tijelo činom izlaganja u javnom prostoru pretvara se u umjetničko tijelo. Postaje društveni subjekt, točnije kulturni objekt.

Brisanjem granica između privatnog i javnog prostora, Majine najdublje emocije i neki od najintimnijih životnih trenutaka, stavljeni u funkciju umjetnosti, djelimično gube svoj primarni (intimni) karakter prelazeći u prostor univerzalnosti i općenitosti. Intimni dnevnici postaju dnevnici intimnosti koji, u skladu s poznatom feminističkom frazom the personal is political, nude ubjedljiva svjedočanstva o ukrštenosti i mnogostrukosti različitih rodnih (spolnih) i društvenih identiteta suvremene žene.

U razgovoru sa Nebojšom Milenković posle prezentacije “Authentic” je izjavio: „Maja je primjer suvremenog umjetnika koji razbija te nekakve predrasude tj strah koji postoji kod dijela publike u suvremenoj umjetnosti, gdje vidite da suvremena umjetnica jeste netko koga poznajete, vaša je sugrađanka, majka, kućanica, supruga. Maja Rakočević uspijeva da svoj život i svoje tijelo pretvori u svoje djelo i naprosto da tu u osnovi frustrirajuću poziciju žene danas, posebno suvremene žene u Srbiji, gdje ste uvijek nekako zakinuti ili niste dobra majka ili niste dobar radnik ili umetnik, uspjela da pomiri i da te svoje mnogostruke identitete ujedini i rekao bih vrlo sretno i vrlo uspješno, što se vidi na ovoj izložbi, gdje njen privatni život postaje tema njene umjetnosti, gdje se ta umjetnost razvija i raste onako kako rastu i njena djeca.“

Maja Rakočević, vidno zadovoljna uspjehom svoje izložbe i promocije kataloga je za Cro Info izjavila nešto više o svojoj izložbi “Authenic”: „Ovo je jedna vrsta retrospektivne izložbe od 2000. Do 2015 godine, jedna potreba da se radovi sistematizuju, da se krene iz početka tj. da se nastavi gde se stalo. Izloženi su radovi po medijima, u svakoj sobi je određen medij da li crtež i grafika ili skulptura i objekat, zatim printovi fotografija, video radovi i audio radovi na velikom platnu. Ovdje sam se bavila savremenom umjetnošću na taj način da koristim nove medije, ali i stare tradicionalne medije počinjući uvijek od neke ideje. Ideje su se uglavnom rodile iz trenutne okupacije u suvremenom životu. Kao što je Nebojša rekao to su neke intimne priče, ali ne apsolutno intimne nego one koje su došle iz društva koje nas okružuje“.

Skup je počeo u 18 časova, u Gradskom muzeju Subotica, otvorenjem izložbe o Ivanu Antunoviću “Život da mi bude Krist” iz fundusa Kalačke nadbiskupske riznice; izložbu otvara dr. Balázs Bábel kalačko-kečkemetski nadbiskup i metropolit.

Govor o Ivanu Antunoviću održao je katedralni župnik msgr Stjepan Beretić, riječima: “Život da mi bude Krist. U ime katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, radujem se što je s nama kalačko-kečkemetski nadbiskup i metropolit dr. Balázs Bábel. Tu je i naslijednik Antunovićevog suvremenika Joipa Jurija Štrosmajera đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Radujem se i svima vama koji ste došli da se i na ovakav način spomenemo svoga velikana. Ivan Antunović je bio subotički gimnazijalac, a volio je Suboticu kao Aleksa Kokić koji pjeva:

“Najlipča si varoš svita u zelenju brazda žitnih
salašima obavita ko đerdanom zrna sitnim.
Najlipča si varoš svita bunjevaca gnizdo drago.
Dika, srića mladih dana, Subotica – moje blago.”

Diveći se svome gradu Ivan Antunović ne pjeva, nego piše: “Alaj sam se u Subotici, di sam nekoliko godina ditinjstva proveo nagledao lipih divojaka, rumenih momaka, krasnih mlada i zdravih muževa.To ti je bila radost, subotom večeri stati prid vratašca te gledati kako sad ovuda sad onuda ulaze u grad mladići jahajuć na uzornih, lipo osedlanih konji dolazeći sa seništa da se nediljom u rodbinskom krugu Bogu poklone, objed poidu. Popodne na ravnici poigraju, a predvečer se opet tako na konjih kroz grad pivajući ili se ustrkivajući na selišta vraćaju. Tako je Ivan Antunović volio Suboticu, i evo ga opet među nama. Ova nam izložba otkriva važne pojedinosti iz njegova života. Kalačka nadbiskupska riznica i arhiv, te župni arhiv grada Aljmaša krije ovo veliko blago izloženo na izložbi. Izložba je stajala u Antunovićevoj kuli pokraj Kalačke prvostolnice. Punim sam srcem prolazio sobama u kojima je on živio sa svojom majkom. Ova je izložba umješno i srcem složena, jer je u Subotici mladi Antunović poželio da mu život bude Krist. Kao rođendanski dar danas biskupu Ivi i njegovim štovateljima darujemo ponovljeno izdanje molitvenika “Čovik s Bogom”.

Ovom izložbom je upotpunjena slika o crkvenim događajima u 19. stoljeću, a to se najbolje moglo prikazati kroz ugledne crkvene ličnosti. Pored izdavanja crkveno – povijesnih radova, biografske izložbe omogućuju kompleksni pristup s vizualnim prikazom koji je široj publici možda pristupačniji.

Program festivala:

Petak, 19.06.2015.

• 20.30 Brencl Banda (Slovenija)
• 22.00 Véro La Reine & Bikutsi Live Band (Austrija, Kamerun, Burkina Faso, Senegal, Venecuela)
• 23.30 Naked (Srbija)

Subota, 20.06.2015.

• 20.30 Irish Stew (Srbija)
•22.00 Vrelo (Srbija)
• 23.30 Guapachosa Sound System, Dj’s (Meksiko, Srbija)

Nedelja, 21.06.2015.

• 20.30 Istanbul Night Ft. Fatima Gozlan (Srbija, Mađarska, Alžir)
• 21.30 Said Tichiti – Vázsonyi János Duó (Maroko, Mađarska)

„Nomadic Village“ kreće iz Austrije, a ove godine je već prošao kroz Italiju, Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju, ali tu se ne zaustavljaju, već nastavljaju dalje sa svojom putujućom galerijom. Umjetnici, znanstvenici i aktivisti, koji rade bez granica i stalno reagiraju na situacije, mjesta i ljude na njihovom putu, koji imaju mobilnu radnu i životnu postavu čine „Nomadic Village“.

U ovom autonomnom okruženju sudionici mogu slobodno eksperimentirati s novim načinima rada, potiču kreativnost i razmjenu te privlače domaće ljude da promatraju i sudjeluju u tom procesu. U Subotici su svoje radove predstavili Paolo Pod, Heidi Säppala & Andi Pils, Monique Besten, Anna Lipphardt, Francisca Alsua, Dave Bevan & Tara Hill Tinski i Captain Klaus. „Nomadic Village“ je u pokretu šest mjeseci, dok je drugih 6 meseci smešten u Austriji te se tada prave projekti za narednu godinu i pozivaju novi umjetnici sa svih strana svijeta. Digitalno doba ima pojavu nove vrste umjetnika na cest, pomoću proizvoda i komunikacijskih alata poput računala, mobilnog interneta, GPS-a, digitalnog videa i još mnogo toga, što znači da mogu ostati povezani i pratiti jedni druge kroz radove, od početka do kraja, dok su na putu. Postalo je moguće da se suvremeni konceptualni pristup iz galerija i institucija koje se koriste shvate kao jedina prihvatljiva platforma.

Sadržaj Godišnjaka podijeljen je u četiri tematske cjeline, pri čemu su kriteriji podjele bili znanstvene discipline, to jest područja znanosti. Kako je već naglašeno, riječ je o onim društvenim i humanističkim znanostima koje su od značaja za očuvanje i razvoj nacionalne svijesti i identiteta nacionalnih zajednica. I ove godine, Uredništvo je svjesno nastojalo radovima ravnomjerno „pokriti“ i subetničku raznolikost Hrvata u Vojvodini i teritorijalnu raspodijeljenost, kako bi se izbjegla dominacija pojedinih subetničkih skupina ili teritorijalnih cjelina.

U tom smislu, šesti broj Godišnjaka donosi radnje o Hrvatima u Banatu, zatim o bunjevačkim i o šokačkim Hrvatima, one koje su više od značaja za bačke Hrvate, kao i one koje mogu biti više interesantne Hrvatima u Srijemu, dok jedan broj radnji uračunava i tematizira Hrvate u Vojvodini kao cjelinu, to jest kao relativno samostalni socijalno-kulturni fenomen. Napominjemo kako su sadržaji objavljenih znanstvenih i stručnih radnji od velikoga značaja kada su u pitanju tematiziranje i obradba pojedinih razdoblja povijesti kao i sadašnjosti vojvođanskih Hrvata, napose u dijelu povijesnoga nasljeđa. Tim prije je tako što od važnosti, budući da je riječ o dijelu u kulturnoj praksi Hrvata u Vojvodini koji još uvijek ima brojne deficite.

Najviše radnji – pet – objavljeno je u prvome odjeljku „Povijesne znanosti – prostor, procesi, događaji“. Ovaj tematski blok otvara radnja dr. sc. Maria Bare „’Naši Šokci’ : podrijetlo, migracije i društveni razvoj Hrvata u Banatu“, koja predstavlja prvi povijesni pregled migracija i aktualnog stanja svih hrvatskih skupina u vojvođanskom dijelu Banata“ (str. 9-46). Slijedi zatim radnja franjevca i povjesničara dr. sc. Franje Emanuela Hoškoa „Franjevci u službi Crkve u Bačkoj“ (str. 47- 60), u kojoj se opisuje dinamika crkvenoga pastoralnog djelovanja franjevaca u Bačkoj iz njihovih samostana u Baji, Baču, Somboru i Subotici u razdoblju nakon protjerivanja Turaka s ovoga područja, to jest tijekom XVIII. stoljeća. Članica Uredništva Ivana Andrić Penava piše na temu „Ilija Okrugić Sriemac – hrvatski preporoditelj u Srijemu“ (str. 61-112), pri čemu svestrano opisuje bogato svećeničko i kulturno djelovanje ovogaopata sv. Dimitrija Srijemskog i dugogodišnjega petrovaradinskoga župnika. Dr. sc. Ladislav Heka iz Segedina autor je radnje naslovljene „Posljedice Prvoga svjetskoga rata: samoproglašene ‘države na području Ugarske“ (str. 113-170 ), u kojoj podrobno prikazuje procese nastanka, ali i nestanka zaboravljenih kratkotrajnih „republika“, ni od koga priznatih država: Republika Prekmurje, Litavska banovina, Srpsko-mađarska republika Baranja-Baja, Republika Banat te njihovu medijsko tematiziranje u onodobnom mađarskom tisku. Kao posljednja u prvoj tematskoj cjelini šestoga broja Godišnjakaobjavljena je radnja povjesničara iz Zagreba Ivana Armande „Lik i djelo subotičke dominikanke Marije Josipe Vidaković (1912.–2001.)“(str. 171-214), gdje se na temelju arhivske građe prikazuje lik i djelo subotičke dominikanke Marije Josipe Vidaković, koja se zajedno s njezinom sestrom Malom Terezom ubraja među prve dominikanke Kongregacije Svetih anđela čuvara iz Bačke.

U drugom bloku objavljene su četiri radnje iz područja etnologije. Prvu skupa potpisuju prof. dr. sc. Milana Černelić i prof. dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta „Dužijanca – etnološka percepcija i interpretacija“ (str. 217-227), u kojoj autorice daju osvrt na dosadašnje radove o dužijanci od strane etnologa i kulturnih antropologa kao i na njihove interpretacije ovog narodnog običaja bunjevačkih Hrvata. Druge dvije su radnje studenata, a nastale su na temelju njihove terenske nastave među šokačkim Hrvatima u Monoštoru: Matko Đevoić autor je radnje „Pregled migracijskih kretanja Hrvata iz Bačkog Monoštora od kraja Prvoga svjetskog rata do danas“ (str. 229-245), a Iva Grubiša „Turistička priča Bačkog Monoštora. Razvoj i problemi monoštorskog ruralnog turizma“ (str. 247-263). Na koncu glazbeni pedagog iz Plavne Zvonimir Pelajić objavio je radnju „Iz kulturne baštine šokačkih Hrvata u Plavni, Vajskoj i Baču. Tako su divanile naše majke“ (str. 265-276), u kojoj je prikazano šest običaja, koji su nekada uljepšavali život Hrvata Šokaca u navedenim naseljima, a danas su gotovo zaboravljeni.

Na koncu, treća tematska cjelina „Sociologija, demografija, kulturologija“ donosi tri radnje. Prva je iz područja demografija – riječ je o radnji „Obrazovna struktura hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji“ (str. 279-300), koju skupa potpisuju dr. sc. Dražen Živić i mr. sc Sandra Cvikić iz hrvatskoga Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“, a u kojoj su detaljno prikazane promjene u strukturi hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji prema obilježju „pismenost“ i „školska sprema“, dok je vremenski okvir tako tematski određene analize omeđen rezultatima popisa 1981. i 2011. godine. Tomislav Žigmanov autor je radnje „Hrvati u Vojvodini nakon 2000. godine kao teme znanstvenih i publicističkih radnji u Srbiji i Hrvatskoj – osnovne činjenice i sadržajne sastavnice (str. 301-313), gdje se na temelju provedene analize zaključuje da postoji pojednostavljena i iskrivljena slika njihovoga, bitno pozitivno određenog, društvenog položaja kod ino-tematiziranja, napose od strane autora koji dolaze iz srbijanskog znanstvenog prostora, dok se auto-tematiziranje kod jednoga broja autora odvija uz brojne deficite.Na koncu dr. sc. Jasminka Dulić objavila je socio-psihološku studiju naslovljenu „Korelati nacionalnog samopoštovanja vojvođanskih Hrvata“ (str. 315-333), u kojoj je autorica utvrdila povezanost vrijednosnih orijentacija, etničkih i društvenih stavova s nacionalnim samopoštovanjem.

U četvrtoj cjelini „Prikazi knjiga“ (str. 337-354), u šestom brojuGodišnjaka ZKVH-a su objavljeni prikazi svih publicističkih i znanstvenih djela o Hrvatima u Vojvodini, objavljenih tijekom 2013. godine – riječ je o osam naslova. Knjigu Andrije Anišića „Vjersko-moralna obnova braka i obitelji. Model opstanka i napretka naroda u djelima Ivana Antunovića“ prikazao je Ivica Ivanković Radak, Zbornik „Muka kao nepresušno nadahnuće kulture : Pasionska baština Hrvata u Podunavlju“, čiji je urednik Jozo Čikeš, Tomislav Žigmanov, a zbornik „Urbani Šokci 6/7: Marijanska svetišta Šokaca i Bunjevaca“ Katarina Čeliković. Dvanaesti svezak „Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca“, u kojemu su objavljene natuknice Ka-Knj, prikazao je Zvonimir Pelajić, knjigu Laze Vojnića Hajduka „Kamen sjećanja“ Slaven Bačić, a Katarine Čeliković „Bibliografija narodnih pripovjedaka i djela Balinta Vujkova“ Izabela Papdi. Na koncu, zbornik„Dani Balinta Vujkova – dani hrvatske knjige i riječi : zbornik radova sa znanstvenih skupova 2011.-2012.“ prikazala je Bernadica Ivanković, a knjigu Saše Markovića „Politički život Bunjevaca Vojvodine u Kraljevini SHS – Jugoslaviji 1918.-1941. godine“ Slaven Bačić.

Na koncu, u „Dodacima“ (str. I-XXIII) objavljene su „Upute suradnicima Godišnjaka za znanstvena istraživanja“, zatim informacija „O Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata“ te popis svih knjiga u (su)nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Preuzeto sa: http://zkvh.org.rs/

Svi oni koji stvaraju poeziju i prozu, komponiraju, sviraju, snimaju kratke filmove, izvode performanse ili se bave nekom drugim umjetnošću, želeći svojih “pet minuta” a da bi to predstavili drugima prijavili su se na natječaj koji je raspisao “Urlik” – skupina za razvoj kulturnog aktivizma. “Umjetnost ispred forme” trajat će 9 dana, svi zainteresirani su dobrodošli.

Klein House u Štrosmajerovoj ulici br. 9, je mjesto gdje možete svaki dan tijekom ove manifestacije, od 18:30 sati, popiti kavu i proćaskati s nekim od umjetnika koji se predstavljaju na ovoj manifestaciji. Cilj “kafiranja” jeste opušten i običan razgovor s umjetnikom. Redakcija Cro Info-a je danas u opuštenoj atmosferi razgovarala s umjetnicom Sanjom Orlović, fotografkinjom u ambijentu okruženim njenim fotografijama. Inspiracija za njenu izložbu fotografija došla je spontano, a to je bila kava u koju kako kaže je pasionirani zaljubljenik. Ona je tijekom 79 dana fotografirala skuhanu kavu te je postavljala na društvenu mrežu Facebook. Izložila je dvadesetak upečatljivih fotografija. Zanimljivo je to, što je napomenula da kada joj fotografiranje kave bude oduzelo više od 10 minuta dnevno prestat s tim. Što znači da je 79 sjajnih fotografija nastalo za manje od deset minuta, a to dokazuje da je Sanja izuzetan umjetnik.

U galeriji fotografija možete vidjeti Sanjinu izložbu, ali i djelić atmosfere koja se odvijala u Štrosmajerovoj ulici.

Program je bio sačinjen od odlomaka vokalno-instrumentalnog djela Stabat Mater, skladatelja Đovanija Batiste Pergolezija (Giovanni Battista Pergolesi) i odabranih djela Henrija Pursalija(Henry Purcell) – Abdelazer svita.

Orkestar je nastupio pod magičnom dirigentskom palicom Šandora Đedija (Gyüdi Sándor) i uz pratnju solistica Timee Zita Šomođvari (Somogyvári Tímea Zita) – sopran i Boglarke Lacak (Boglarka Laczak) – mecosopran. Koncert je bio tematskog karaktera i predstavljen je pod nazivom „Barok u 21. Stoljeću“.

Tražila se karta više, a ogormno uzbuđenje obuzimalo je kako publiku tako i izvođače. Veliko interesovanje Subotičana za koncert govori nam o značaju navedenih koncerata za Suboticu.

Zaista je vrijedelo čekati ovakav spektakl, a u prilog tome govore i mnogobrojni posjetitelji koji se nadaju se da će to biti motivacija za češćim organiziranjem sličnih glazbenih programa.

Mađarski nacionalni simfonijski orkestar Segedin, povijesne korijene ima u XVIII. stoljeću. Njegov prvi operni performans bio je 1790. u Segedinu (Szeged). Orkestar je predvodio određeni broj posvećenih glavnih vodiča poput mladog Ferenca Fricsija (Ferenc Fricsay) koji su doveli orkestar u svoj sadašnji položaj, kao jedan od vodećih opernih i simfonijskih orkestara u Mađarskoj. Od četrdesetih godina prošlog stolijeća bilo je poznatih gostiju-vodiča koji su se pridružili orkestru, poput Villema Mengelberga (Villem Mengelberg) i Erika Kleibera (Erich Kleiber) na koncertnom podiju, kao i Pietra Mascagnija (Pietro Mascagni), sa svojom Cavalleria rusticana. 1969. godine Segedinski simfonijski orkestar je osnovan kao poseban entitet od strane legendarnog glavnog dirigenta i skladatelja Viktor Vaszi (Victor Vasi). On je stvorio operu Standard rivalling te Mađarsku državnu Operu u Budimpešti.

Mali poklon za naše čitatelje: George Frideric Handel – Harp Concerto in B flat Major, u izvođenju Segedniskog sinfoniskog orkestra.

Urlik su ”stvorlili” Edward Halas i Janoš Sekereš 2014. godine. Koncept urlika je takav da mladi ljudi, umjetnici koji imaju nešto da „kažu“, pišu poeziju, prozu, sviraju, izvode performance i uopće imaju bilo kakvu kreativnu ideju, cilj, mogu doći i predstaviti se. Naziv urlik nastao je iz dvije riječi Urbana Lirika – urlik.

Tijekom prve večeri obilježavanja godišnjice osnutka, u vidu zanimljivog performansa, program su vodile Tijana Vladić-Sekereš i Gorana Francišković. Prisutnima se obradio organizator projekta Janoš Sekereš s riječima: “Kada su me pitali zašto umjetnost ispred forme, odgovorio sam pitanjem. Zašto proces, a ne rezultat, bitno je stvarati.”

“Kada su me pitali zašto umetnost ispred forme. Rekao sam da je bitan proces, ne rezultat, bitno je stvarati.”, rekao je Janoš.

Prijateljima, donatorima i sponzorima projekta podijeljene su zahvalnice, a među njima su i Suvremena galerija (likovni susret), Ured za mlade za mlade Grada Subotice, Gradska knjižnica, TV X info kanal, Festival omladina i mnogi drugi.

Svi posjetitelji mogli su izvući po jednan tajni poklon iz kutije koji je zapravo bila pjesma sudionika natječaja elektronskog zbornika ”Slikanje riječima” s potpisom autora koje će biti čitane u subotu 13. 6. i utorak 16.6. na večerima poezije.

Tijekom manifestacije, posjetitelji će moći vidjeti izložbu pod nazivom “Fotografija kave i svega u svezi sa njom”, autorice Sanje Orlović, te će biti u prilici popiti kavu s umjetnicom.

http://sanyaorlovicphotography.blogspot.com/2013/10/about-me.html

Kolaži Danijela Tikvickog biće također izloženi tijekom svih dana trajanja Urlika. Na kraju prvog dana programa, nastupio je acoustic duo Lucky & Skinfy.

Da bi stekao status oldtimera, automobil, prema međunarodnim propisima, mora imati namanje 30 godina i u originalan primjerak ne smiju biti ugrađeni dijelovi iz nekih drugih modela.

International Old timer club “Subotica” Subotica, osnovan je 2010 godine. Osnivači kluba su ljubitelji oldtimera iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, BJR Makedonije i naravno iz Republike Srbije, pa je to ustvari prvi Međunarodno klub osnovan u ovom dijelu Europe.

Kako su osnivači iz raznih država tako su i članovi, u ovom momentu 36, iz raznih država i to iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Republike Srbije, BJR Makedonije, Mađarske i Republike Slovenije.

Osnutkom ovog kluba proširili su se odnosi i kontakti ljubitelja oldtajmerizma, ne samo na kontakte unutar jednog grada ili jedne države, nego je to preraslo u druženja, razmjene iskustava, literature, dijelova za vozila i pomoći u očuvanju jednog dijela povijesti, kao i detaljnije upoznavanje s kulturom, tradicijom i običajima svih zemalja u okruženju.

Klub je osnovan i podrškom lokalne samouprave grada Subotica, dobivši suglasnost da može nositi naziv po gradu (“Subotica”) kao i da stari grb Subotice može koristiti u sklopu svog grba, a i dobivši od grada na korištenje klupske prostorije, već u prvoj godini postojanja.

Pored Subotice, manifestacija je održana u Novom Sadu, u prostorijama Zavodu za kulturu vojvođanskih Rusina i “Hrvatskom domu “, u Srijemskoj Mitrovici.

Ovogodišnji DAN HRVATSKOG FILMA, otvorio je dugometražni igrani film za djecu ”ŠEGRT HLAPIĆ” autorice Silvije Petranović.

Film je snimljen 2013. godine i prati putovaje Šegrta Hlapića. Šegrt na putu upoznaje prelijepu djevojčicu iz cirkusa Gitu, siroče poput njega.

Zajedno doživljavaju pustolovine i poteškoće tijkom putovanja. Nemaju gdje spavati, nemaju hrane niti prikladne odjeće, no ne boje se ničega. Hrabri su i sretni i spremni svakome pomći. U noći punog mjeseca dogodi se nešto strašo i sve se promjeni…

Najveću pozornost gledatelja privukao je dugometražni igrani film Kreše Golika iz 1970. godine ” TKO PJEVA ZLO NE MISLI”

Ova komedija s početka druge polovice tridesetih godina dvadesetog stoljeća govori o problemima svakodnevnog života. Mlada i privlačna zagrepčanka, gospođa Ana Šafranek, osjeća da vene u braku sa svojim mnogo starijim mužem Franjom. Prilikom izleta u Samobor srce joj svojim kavalirskim gestama i očitom naklonošću razgali elegantni gospodin Fulir, koji je uskoro posjeti u njezinu zagrebačkom stanu i izjavi joj ljubav. Istovremeno, u Fulira se zagleda Anina starija sestra Mina, neugledna usjedelica. Franjo se dosjeti da bi bilo zgodno Fulira oženiti Minom, što se ni malo ne svidi Ani. Svjedok tih ljubavno-obiteljskih peripetija je mali Perica, sin Šafranekovih…

U kategoriji kratkih dokumentarnih filmova istakao se film Iva Škrabala ” VELIKA PORODICA” iz 1961. koji opisuje složni život u vojvođanskom selu Crvenka, u kojem žive pripadnici 22 nacije. Prisutni su glas nratora i izjave seljana. Film traje 12 minuta i 42 sekunda Najmlađi gledatelji uživali su u kratkim animiranim filmovima.

” ŽENE NA BRODU” Vjekoslava Živkovića iz 2007.
Izmđu lika i njegove velike strasti – izrade brodova u boci u podrumu obiteljske kuće – našla se strašna prepreka, njgova napasna žna.

”ŠAGRENSKA KOŽA” autora Iva Vrbanića i Vladimira Kristla iz 1960. u trajanju od 9 minuta i 4 sekunde.
Siromašan i nesretan Rafael napušta Paulinu, i okuša sreću na ruletu, ali gubi poslednji zlatnik. Sudbina mu poklanja čudotvornu ‘Šagensku kožu’ koja ispunjava sve želje.

”SUROGAT” Dušana Vukotića iz 1961. koji je jedini hrvatski film nagrađen Ockarom.
Koji se odvija u šarenom napuhanom ambijentu na plaži gdje za sve postoji surogat od plastika, pa i za osjećaje.

Repertoar:

10h: Šegrt Hlapić – dugometražni igrani film za decu,
r: Silvije Petranović, 102 min., 2013.

18h kratki dokumentarni filmovi
Velika porodica – r: Ivo Škrabalo, 12:42 min., 1961.
Prijepodne jednog fauna – r:Tomislav Gotovac, 9 min., 1963.

18:30 Dugometražni igrani
Tko peva zlo ne misli – r: Krešo Golik, 95 min. 1970.

20h dokumentarni filmovi
Plašitelj kormorana – r: Branko Ištvančić, 30 min., 1997.
1001 crtež – r: Dušan Vukotić, 13:36 min., 1960.
Dan kada se sklapaju brakovi- r: Ivo Škrabalo, 11min., 1967.

21h animirani 8
Šagrenska koža – r: Vladimir Kristl, Ivo Vrbanić, 9:04 min., 1960.
Žene na brodu – r: Vjekoslav Živković, 10:37 min.,2007.
Surogat – r: Dušan Vukotić, 9:41 min., 1961.

Wake up! događaj koji je prije tri godine osmišljen u cilju okupljanja popularnih, afirmiranih, ali i neafirmiranih DJ-eva kao i novi početak subotičke klupske scene polako poprima svojstva tradicionalne manifestacije.

Dnevni subotnji program činile su: Ekološka radionica – Promocija škole Miroslav Antić (energetika, ekologija, selekcija baterija i pet ambalaže u svojstvu edukacije i podizanje ekološke svijesti o zaštiti okoliša). Zatim je održana sportska radionica. Tu su bile uključene Slackline i Highline (moderna inačica ekstremnih sportova, hodanje po sajli na visini od 1 m i na visini od 5 m), penjanje na veštačku stijenu (3m), tu je također bio prisutan Ultramaratonski Savez Srbije (USS) koji je organizirao druženje i sudjelovanje u maratonu s prvacima Srbije. Tuning Bicycle Show je imao reviju i prezentaciju novih i starih ručno pravljenih bicikla. Free Ride Park: BMX i Mountain Bike rampe, Zumba fitness i Zumba kids se održala popodne te subote gdje je bilo mnogo mladih sudionica ali i djece, izuzetno zanimljiv bio je TBW (total body workout) gdje je isplivala naša kreativnost. Imali su i glazbenu radionicu gdje se svaki sudionik mogao oprobati u ulozi DJ-a (prezentacija osnovna znanja o produkciji elektronske glazbe i prezentacija profesionalne glazbene opreme, povezivanje i stavljanje u funkciju) Svoje eksponate su izlagali: Dijana Drča (Togy) sculpture, slike izrađene od keramike, Authentik Vojvodina izložba i prezentacija razglednica (fasade, pejzaz, slikarstvo, ljudi), Criss Mashine-skulpture od metalnih otpadaka.

Prijatelji manifestacije Wake Up Subotica su: Azil-Alex i Su-Ulične njuškice

Do 21h trajao je glazbeni program na kojem su sudjelovali IGOR, GUSTAV JR, DJ ANDY DEE, BOJAN BOZOVIC, ROGY V, ZEX

U drugom dijelu glazbenog programa od 21h mogli ste čuti overtone FUNK, Ascaloon, Kibz, MARIO C, IVAN PESUT, Chrono, NIKOLA Batrića, MIGAZZ,

EEZT, MAD MAT, NEEDLE, FISHEE, KOHAJDA, THE slace

Pored lokalih DJ-eva koji su stekli veliku popularnost u Srbiji i šire, glazbeni program je bio upotpunjen i sa specijalnim efektima (led projekcijama, 3D laser show-om) i profesionalnim artistima s vatrom i led performansima iz Europe, koji nastupaju po sličnim manifestacijama diljem svijeta.

Seminar predstavlja dio istoimenog projekta koji podržava Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje, a vodi ga Udruga “Kreativna Srbija” u partnerstvu s Fakultetom za sport i turizam TIMS iz Novog Sada, Izdavačkom kućom Klio i udrugom Europa Nostra Srbija. Lokalni partner je Suvremena galerija “Likovni susret” iz Subotice.

Program seminara realizira se u formi predavanja i radionica kako bi se potaknuli formuliranje ideja i razvoj projekata koji povezuju kulturu, turizam i lokalni razvoj, kao i uspostavljanje mreža suradnje između predstavnika lokalnih vlasti, kulturnih i turističkih organizacija, pojedinaca i inicijativa. Tijekom ljeta i jeseni 2015. godine, sudionici seminara imat će priliku za mentorsko vođenje i stručno konzultiranje u razradi projektnih ideja do kojih se došlo tijekom seminara, s timom stručnjaka iz područja turizma, menadžmenta u kulturi i muzeologije. Uspješni projekti i inicijative bit će predstavljeni krajem tekuće godine na konferenciji koja će okupiti timove iz različitih gradova Vojvodine.

Uvodnu riječ vodio je Zoran Hamović, potprijedsednik udruženja “Kreativna Srbija”, a seminar su vodili predavač Goran Tomka (fakultet za sport i turizam TIMS) i dr Višnja Kisić (udruženje “Europa Nostra”)

Za Cro-Info objasnio je Zoran Hamović odakle ideja za ovakav projekt: “Rekao bih da je ideja vrlo jednostavna i sprovođenje je jednostavno, i čim je jednostavna i nadohvat je ruke neki put djeluje kao da je najmanje vidljiva. Kreativna Srbija ima tu vrstu zadatka koji je stavila pred sebe da se ne bavi Srbijom nego s kulturnim politikama gradova koji svojom kulturnom infrastrukturom čine najveće bogatstvo ili najveći pasivan kapital koji postoji i u tom smislu aktiviranje tog kapitala je prije svega oživljavanje rada pojedinih institucija, motiviranje da se krene u nekom pravcu da se stvara naklonost kod ljudi koji dođu u posjetu. Samim tim kulturne institucije bivaju vrlo interesantne i za turističke organizacije koje ih ne koriste u dovoljnoj mjeri ili ih ne koriste uopće. Na taj način stvarajući jedno sudejstvo koje je u teoriji vrlo bitno i poznato ali u jednostavno praksi ga nema ili se ne koristi dovoljno. Ovaj seminar će pokazati ljudima kako uspjeti u onome sto su zamislili, a to je prije svega dobar glas. Takođe ovaj seminar nas upućuje na koji način ne samo saznajemo nego na koji nacin to znanje primjenjujemo. “

Krajnje rezultate ove radionice i seminara možemo vidjeti krajem godine kada će učesnici prikazati rezultate svoga višemjesečnog rada.

Maravić je konstatirao da će tržnice postojati dok i mi budemo postojali, i da ni jedan megamarket nikada neće biti u stanju ugasiti pijacu jer se na pijaci grade i međuljudski odnosi između prodavatelja, proizvođača i potrošača.

Manifestacija “Dani pijaca Srbije” ima za cilj skupiti i predstaviti prodavače i proizvođače domaće hrane s pijaca u Srbiji i promovirati pijačnu djelatnost kao veoma značajnu vezu distribucije svježeg voća i povrća, mliječnih i mesnih proizvoda, jaja, meda, organske i domaće hrane. Manifestacija je bila prisutna na popularnom Radijalcu do 07. lipnja, a posjetitelji su mogli uživati u degustaciji domaćeg vina, rakije i domaće hrane. Na četvrtim “Danima pijaca Srbije 2015” sudjeluje je oko 20 najvećih pijačnih uprava iz cijele Srbije koje na izložbeno-prodajnim štandovima na šetalištu Aleje maršala Tita predstavljaju proizvođače s najatraktivnijom ponudom sa svojih pijaca. Tu su bili i proizvođači organske i domaće hrane, vina i rakije, suvenira, rukotvorina i proizvoda starih zanata.