Osim zaštitne, kako fizičke, tako i duhovne, pokrivala za glavu imala su i statusnu funkciju. Odražavala su poziciju pojedinca u društvu; rodni, vjerski i bračni status, te su govorila o zanimanjima i profesijama. Prije priče o oglavljima, treba reći nešto o kosi, koja još od najstarijih vremena ima važnu ulogu kada je riječ o ispoljavanju društvenog statusa i identiteta pojedinca.
Zna se da je u kosi, prema davnašnjem vjerovanju, smještena snaga čovjeka. Oblikovanje kose odašiljalo je poruke o društvenom statusu pojedine osobe u zajednici, a najuočljivija razlika između djevojaka i udanih žena bila je vidljivost djevojačke kose, o čemu, primjerice, govore stihovi perčin kika djevojačka dika, poculica do smrti tamnica. Naime, u mnogim sredinama žene nakon udaje nisu više javno prikazivale svoju kosu. Razlike u načinu uplitanja djevojačke kose očituju se kako u regionalnim, tako i u lokalnim specifičnostima različitih podneblja. Najraznovrsnija i vrlo složena oblikovanja djevojačkih frizura bila su rasprostranjena u Slavoniji, Srijemu i Baranji. Tu se velika pozornost polagala češljanju kose koje se stasanjem djevojke mijenjalo prema njezinoj starosnoj dobi. U nedostatku gustoće vlastite kose, koja je bila potrebna za upletanje, do kraja 19. stoljeća upotrebljavala se velika pletenica upletena od tuđe kose koja bi se pričvrstila za kosu djevojke. Na izložbi se mogu vidjeti primjerci takvih pletenica, koji su posebno vrijedni s obzirom na količinu upletenih pramenova.
Kako je već rečeno, osim nepokrivenosti kose, i neki drugi elementi su simbolizirali status djevojaka spremnih za udaju. U ovu kategoriju spadaju posavske i moslovačke parte (vrpce podložene kartonom koje su stajale kao krune na glavi), cvjetni vjenčići (Brođanci i Bapska), crvene kurdele (vrpce upletene u kosu) u jadranskom području, djevojačka crvenkapa (od Žumberka do Konavala) i dr. U djevojačka oglavlja spada i oglavlje ljelje ili kraljice koje se nosilo tijekom proljetnih ophoda u Slavoniji, Baranji, Srijemu te kod Bunjevaca u Bačkoj. Zanimljivi su također i ukrasi za djevojačke kose koji su se u nekim zajednicama u središnjoj Hrvatskoj razlikovali u ovisnosti od dobnog razreda djevojaka spremnih za brak. Primjerice, petnaestogodišnjakinje su imale ukrase od sitnih cvjetova, dok su ukrasi starijih djevojaka bili u obliku cvjetne grane s voštanim lišćem, svilenim pupoljcima i ružom od baršuna.
U obredima vjenčanja ženska oglavlja imala su najreprezentativnije i najraskošnije izdanje, čija je važna fukcija bila magijska. Svadbeni vijenci često su bili ukrašeni detaljima crvene boje, ogledalima, staklenim zrnjem, trepetljikama, perjem, a svi ti ukrasi trebali su odbiti zle utjecaje kako bi se osigurala i ostvarila želja za potomstvom. Prijelaz djevojke u novi društveni razred – krug udanih žena – simbolizira skidanje vijenca i stavljanje kape udanih žena na glavu.
Među svadbenim oglavljima, osim eksponata koji se nosile žene, mogu se vidjeti i muški šeširi, među kojima se ističe svadbeni šešir iz 1756. godine.
Pokrivala udanih žena, koja u konačnici daju formu kape, svojom konstrukcijom mogla su biti dvovrsna. Jedno su pravokutne marame većih ili manjih dimenzija koje su se na poseban način omatala oko podloška, a druge su krojene kape mekog ili tvrdog oglavlja.
Podlošci za marame i kape dio su oglavlja skriveni od očiju javnosti, međutim oni su važan i vrlo intiman dio istog. Oni su bili dio identiteta žene, o čemu govore kazivanja kako su one u njemu čuvale i novce za svoj sprovod. Naime, u mnogim krajevima žene su nakon svadbenog obreda i skidanja vijenca, podizale i uplitale pletenice na podloške koji su prekrivale kapama i maramama, nakon čega je oglavlje dobivalo konačnu formu. Podlošci su se izrađivali od različitih materijala – slame, žice, šibe, kartona, drveta i bili su omotani platnom kako bi ublažili žuljanje na glavi. Rogata oglavlja formirana u obliku kape poznata su u mnogim narodima u davnoj prošlosti. Žensko oglavlje u obliku roga mnogi autori dovode u vezu s plodnošću. Naime, rogate životinje su u mnogim kulturama svijeta imale životno značenje, stoga je rog postao simbolom plodne snage, moći i zaštite. Izloženi muzejski primjerci govore o raznolikosti oblika podložaka, te njegovoj rasprostranjenosti diljem Hrvatske.
Na izložbi je moguće vidjeti veliki broj primjeraka ženskih oglavlja koja su se razlikovala u ovisnosti od podneblja, vjere, zajednica kojima su žene pripadale, te bračnog statusa žene (u braku ili udovica). Također, kroz prezentaciju ženskih oglavlja može se vidjeti odnos sela i grada, te se zaključuje kako selo nikada nije bilo potpuno izorirano u odnosu na urbane gradske sredine. Naime, napretkom tehnologije i trgovine za izradu oglavlja koristili su se novi materijali i tehnike ukrašavanja. Primjerice, u narodu omiljeni motiv cvjetne kitice, kada se gledaju najstariji primjerci, je krajnje stiliziran i rađen na tkalačkom stanu, a noviji su hiperrealistički uz uporabu novih tehnika veza i materijala.
Jedan od ciljeva izložbe bio je pokazati kako se u suvremenom multikulturalnom društvu pokrivanje glave ne bi trebalo vezivati uz daleke i strane kulture. Ono je vrlo stara pojava o kojoj postoje zapisi na glinenim pločicama iz vremena Mezopotamije, a itekako je bilo prisutno i u našoj kulturi. Pokrivalima za glavu danas se može iskazati vjerski i kulturni identitet. Međutim, izlazeći u javnost pokrivala za glavu u suvremenom društvu dobivaju i lokalne, regionalne i nacionalne identitete. Dok su u prošlosti pokrivala za glavu govorila o odnosu selo-grad, muško-žensko, danas se oglavljima mogu iskazati neki vrijednosni i politički stavovi, stilovi života, te ona mogu imati važnu ulogu u solidarnosti i koheziji zajednice.
Svaki od izloženih primjeraka oglavlja umjetničko je djelo od iznimne ljepote i radi toga ne treba posebno govoriti o estetskoj funkciji istih. Ukoliko vas put nanese u Zagreb, preporučam da pogledate ovu uistinu zanimljivu izložbu koja će biti postavljena do rujna 2020. godine.
Najnovije vijesti: