Folklorno – muzička sekcija, tijekom proteklih pet desetljeća rada Društva, djelovala je u pravilu kao jedna sekcija te su folkloraši i tamburaši nastupali zajedno. Tamburaši su kao dio sekcije nastupali kao pratnja folkloraša, ali i s posebnim točkama programa omogućujući im pripremu za iduću točku programa. Zajednički nastupajući na brojnim priredbama, festivalima i smotrama uspješno su izvodili bunjevačke narodne plesove i pjesme i prikazali pojedine bunjevačke narodne običaje.
Za potrebe Društva nabavljene su dvije harmonike, četiri električne gitare i gajde, jer povremeno je bilo i harmonikaša (Đura Pejić Tukuljac – Hindenburg, Antun Kovačić – Doko, Marinko Vuković – Karabaća, Lazo Balažević i drugi), gitarista (Kvartet gitara – Pere Merković, Kalo Margetić, Stipan Bukvić, Ivica Zelić, Stipan Prćić – Baća i drugi) i frulaša (Marko Tokodi, Marko Iršević i drugi), a namjeravalo se i nekoga naučiti svirati gajde. Sedamdesetih godina mlade je harmonikaše podučavala Branka Skenderović iz Subotice.
Folklorno – muzička sekcija već je na natjecanju folklornih grupa sreza Subotica 1951. godine s izvedbom Velikog kola osvojila prvo mjesto. Od tog prvog značajnijeg nastupa folklorno -muzičke sekcije bilo je mnogo nastupa, mnogo snimanja za TV programe i filmove, pa i mnogo pohvala i nagrada.
Malo kolo. Tavankut, 24.3.1985. godine
Folklorno – muzička sekcija proslavila se izvođenjem bunjevačkih narodnih plesova u izvornom obliku, onako kako su plesali naši “dide i majke” u predahu od posla, u svadbama, na prelima, kolima i u drugim prigodama, uz autentičnu svirku dobrih tamburaša i u bunjevačkim narodnim nošnjama stilski dotjeranima i ujednačenima. Naime, uz svile na grane prikazana je i bila šlingovana nošnja, ali i piket i parket i sefir, te različite pregače, marame i drugo.
Momačko kolo
Osim najpoznatijih i najčešće izvođenih bunjevačkih narodnih plesova Momačkog kola, Velikog kola i Malog kola, koji su na programu brojnih profesionalnih i amaterskih folklornih ansabala diljem svijeta, folklorno – muzička sekcija Društva izvodila je i druge bunjevačke narodne plesove: Rokoko, Stari rokoko, Gajdaško kolo, Divojačko kolo, Babačko kolo, Ćućavo kolo, Šiško kolo, Srdiš se dušo, Igrala bi dere, Jastuk tanac, Mazuljka, Tandrčak, Keleruj, Rićići, Haj, haj, Bože daj i druge.
Gajdaško kolo izvedeno u Tavankutu
Od bunjevačkih narodnih pjesama najčešće su pjevani bećarci, svatovci i šalajdani, te pjesme Kolo igra, tamburica svira, Podvikuje bunjevačka vila, Prid prozorom procvatala ruža, Oj, šta ću nane, Ej, čija frula s ovim šorom svira, Umorno je zlato moje, Zvoni zvonce, čoban tira ovce, Oj Dunave teci, teci i druge. U folklorno – muzičkom programu koji je snimila TV Beograd i emitirala u seriji “Pesma je Život” (1966.), kao i u folklorno – muzičkom programu koji je snimila i emitirala TV Zagreb u seriji “Smjerom putokaza” (1966.) Barnaba Mandić otpjevao je već zaboravljene pjesme “groktalice”, a u folklorno – muzičkom programu koji je snimila TV Beograd i emitirala u seriji “Selo moje” starica Klara Kozma rođena Pavlik (1903. – 1985.) iz Tavankuta otpjevala je pjesmu Žito žela lipota divojka. Tu je pjesmu otpjevala i u folklorno – muzičkom programu “DUŽIJANCE ‘ 70” u Subotici. “Kraljice” su na brojnim priredbama, smotrama i festivalima i u programima za TV emisije i dokumentarne filmove (“Smjerom putokaza”, “Slamarke divojke” i drugi) pjevale “kraljičke pisme” i to najčešće Mi kolu iđemo, Tuge moje, tuge, Silna šteta (Didina koliba), Dvi su druge nane, Prosi Albe jelu i druge. Sve je to zainteresiralo brojne etnologe, muzikologe i folkloriste i Društvo je imalo osigurano mjesto na brojnim festivalima i smotrama narodnog stvaralaštva i u brojnim TV programima u kojima je ono prikazivano.
Nastup na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine u najvećoj je mjeri pridonio populariziranju rada folklorno – muzičke sekcije Društva, ali i populariziranju Tavankuta i bunjevačkih narodnih pjesama, plesova i nošnje. Ocjene stručnjaka bile su potvrda pravilnosti nastojanja Društva da bunjevačke narodne plesove izvodi u izvornom obliku, kao i glede tamburaša i izbora narodnih nošnji.
Nastup Tavankućana na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine Televizija Zagreb pratila je i tijekom mimohoda i tijekom nastupa na pozornicama u gradu i te je snimke više puta emitirala. Nastup Tavankućana zabilježen je i u tisku.
Sudjelovanje na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine
Folklorno – muzička sekcija Društva sudjelovala je i na II. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1967. godine.
Sudjelovanje na II. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1967. godine
Folklorna sekcija bila je čest je gost i idućih godina na međunarodnim smotrama folklora u Zagrebu, tako je nastupala1972, 1975, 1978, 1982, 1985, 1988, 1994. i 1996. godine.
Sudjelovanje na VII. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1972. godine
Sudjelovanje na XIII. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1978. godine
Sudjelovanje na XXVIII. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1994. Godine
Sudjelovanje na XXX. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1996. godine
Folklorno – muzička sekcija Društva je godine 1967. sudjelovala i na Pastirskom saboru u Svrljigu, a godine 1968. na Folklornom festivalu u Kopru i na Smotri “Bratstvo – jedinstvo” u Kranju i Jesenicama, te 1969. godine na Smotri “Mladost” u Kumrovcu, zatim na Omladinskoj radnoj akciji “Sava 70” u Zagrebu, a te iste 1970. godine dala je program i u Bečeju na proslavi IV. Vojvođanske brigade.
Tijekom boravka u Zagrebu godine 1967. radi sudjelovanja na II. međunarodnoj smotri folklora dan je folklorno – muzički program u Markuševcu kraj Zagreba. I ponovno 1968. godine, kada je Folklorno – muzička sekcija Društva putovala u Kopar radi sudjelovanja na IX. Folklornom festivalu bila je gost Kulturno prosvjetnog društva “Prigorac” iz Markuševca i dala je folklorno – muzički program.
Društvo je s folklorno – muzičkom sekcijom stalni sudionik Smotre narodnih igara “Bačka u igri” u Bajmoku od 1966. godine, Festivala muzičkih društava Vojvodine u Rumi od 1967. godine i Zonske smotre amaterskih društava u Čantaviru od 1969. godine, a bilo je sudionik i I. Sabora amaterskog stvaralaštva u Leskovcu 1972. godine.
Folklorno – muzička sekcija Društva počevši od 1971. godine više je puta sudjelovala na Smotri folklora Slavonije i Baranje “Vinkovačke jeseni” u Vinkovcima, a od 1972. godine i na smotrama “Đakovački vezovi” u Đakovu. Folklorno – muzički program dan je i u okolnim selima.
Sudjelovanje na Smotri folklora Slavonije i Baranje”VINKOVAČKE JESENI” u Vinkovcima
Osobito je značajno sudjelovanje Društva u kulturnom programu priređenom za sudionike međunarodnog znanstvenog medicinskog skupa Internistički dani kojega je, počevši od 1961. godine, u Subotici organizirao istaknuti liječnik internist, primarius dr. Vinko Perčić.
Proslave Dužijance u Subotici od 1968. do 1996. godine i proslava Velikog prela, koja je obnovljena 1971. godine, ne mogu se ni zamisliti bez sudjelovanja folklorno – muzičke sekcije društva “Matija Gubec”.
Sudjelovanje u priredbama “DUŽIJANCE” u Subotici
Počevši od 1991. godine folklorno – muzička sekcija ponovno je česti sudionik na brojnim priredbama, smotrama i festivalima. Tako je folklorno – muzička sekcija Društva, na poziv Hrvatske katoličke misije u Ludwigshafenu (Njemačka), bila na gostovanju od 30. svibnja do 2. lipnja 1991. godine. U Ludwigshafenu je izveden program bunjevačkih narodnih plesova, a priređena je i prigodna izložba slika od slame. Već 16. lipnja 1991. godine folklorno – muzička sekcija nastupila je na VII. Martinskim susretima u Trebarjevu Desnom (Hrvatska), u sklopu proslave 120. obljetnice rođenja Stjepana Radića. Godine 1994. članovi “Matije Gupca” od 14. do 17. siječnja bili su gosti hrvatskog sela Klokotič u Rumunjskoj. Tijekom tog gostovanja imali su nastup u selima Klokotič, Lupak i Karaševo. Nakon duže pauze Tavankućani su 1994. godine ponovno nastupili na XXIX. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, a iz Zagreba otputovali su na četverodnevnu turneju po Hrvatskoj tijekom koje je folklorno – muzička sekcija nastupila u Karlovcu, Novom Vinodolskom i na otoku Krku, u mjestima Omišalj i Njivice. U jesen te godine (1994.) Tavankućani su sudjelovali na Smotri folklora Slavonije i Baranje “Vinkovačke jeseni” u Vinkovicima. Od 1. do 10. srpnja 1995. godine Tavankućani su ponovno gostovali u Njemačkoj i to u Bavarskoj na proslavi 100. godišnjice rođenja Karla Orfa, a ugostila ih je Hrvatska katolička misija u Traunreutu. Domaćini su tome gostovanju dali veliko značenje i predstavnike Društva primio je Ministar kulture Bavarske i Gradonačelnik Münchena. U lipnju 1996. Tavankućani su bili gosti KUD “PITOMAČANKA” u Pitomači, a u srpnju 1996. sudjelovali su na jubilarnoj XXX. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, što je za Društvo imalo posebno značenje iz razloga da je Društvo bilo sudionik i I. međunarodne smotre folklora 1966. godine. U kolovozu 1996. folkloraši i tamburaši Društva sudjelovali su na svečanosti “NOVOGRADIŠKO LJETO 96” kao gosti KUD “KRAMARIĆ” u Novoj Gradiški. U organizaciji Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba folklorno – muzička sekcija Društva je, na gostovanju od 12. do 17. prosinca 1996. godine, dala program u Stubičkim Toplicama (Hotel “Matija Gubec”), u Markuševcu kraj Zagreba (Dom kulture), u Zagrebu na priredbi u povodu obilježavanja Materica i u selu Buševcu, a sudjelovali su i u emisiji HRT “Dobro jutro, Hrvatska”.
Brojna su i sudjelovanja Društva na drugim smotrama i festivalima, na raznim svečanostima i gostovanjima u zemlji (Palić, Đurđin, Žednik, Bajmok, Hajdukovo, Sombor, Sonta, Bečej, Čenej i drugi) i u inozemstvu (Hrvatska, Mađarska, Poljska, Njemačka i Rumunjska).
Društvo je omogućilo skupljanje i proučavanje bunjevačkoga narodnog stvaralaštva i običaja raznim akademijama, institutima i muzejima, te pojedinim etnografima, muzikolozima i folkloristima. Dio muzičkog blaga zapisao je i voditelj tamburaškog orkestra, vrsni i svestrani tamburaš Stipan Prćić – Baća.
Folklorno – muzička sekcija dala je više od pet sati programa za razne televizijske emisije koje su prikazivale izvorni folklor, narodne običaje i općenito život na selu, za TV Zagreb, TV Beograd, TV Sarajevo i za Bavarsku televiziju iz Münchena, doprinoseći i na taj način očuvanju i populariziranju bunjevačkog narodnog stvaralaštva i kulture, Tavankuta i njegovih vrijednih žitelja i nas Bunjevaca kao “male grane” hrvatskog naroda. I kao što je navedeno dano je i više programa za radio postaje Subotica, Novi Sad, Zagreb, Beograd i druge.
Osim već opisanog nastupa folklorno – muzičke sekcije Društva na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine, koji je snimila i više puta emitirala TV Zagreb, snimljene su i druge televizijske emisije i dokumentarni filmovi.
U ljeto 1966. godine, TV Beograd snimila je program folklorno – muzičke sekcije Društva u Tavankutu na snaš Kajinom salašu. Taj je program emitiran 1. listopada 1966. godine u TV seriji “Pesma je život” koju je vodio književnik Branko V. Radičević.
Te večeri, 1. listopada 1966. godine, u povodu održavanja Prvog kongresa povjesničara umjetnosti Jugoslavije, u Gradskom muzeju u Subotici, na otvorenju izložbe “Naivna umjetnost tavankutskih žena”, izveden je i kraći folklorni program, kojega je snimila i emitirala TV Zagreb.
Već sutradan, 2. listopada 1966. godine, snimljen je folklorni program u Tavankutu, za tada vrlo popularnu seriju TV Zagreb “Smjerom putokaza”. Taj je program Tavankućana ušao u krug izabranih programa iz te TV serije i ponovno je prikazan.
Sa snimanja za seriju Televizije Zagreb “Smjerom putokaza”, Tavankut, 1966. godine
Folklorno – muzički program Društva dan na II. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1967. godine, osim u dnevnim informativnim emisijama i u TV prijenosu mimohoda i otvorenja Smotre, emitirala je TV Zagreb i 30. srpnja 1967. godine.
Tijekom II. međunarodne smotre folklora u Zagrebu 1967. godine u studiju TV Zagreb i u Velikoj Gorici snimljen je dokumentarni film “Smotra folklora ’67”, za koji je Društvo dalo program u trajanju oko 10 minuta. Film je emitiran 27. kolovoza, 29. listopada i 1. studenog 1967. godine, a dio programa Tavankućana tijekom 1968. godine ponavljan je u emisijama TV Zagreb za selo i poljoprivredu još osam puta.
TV Sarajevo snimila je 1969. godine u Tavankutu dokumentarni film “Bunjevci”, po scenariju književnika Alije Isakovića i u režiji Milana Bilbije. Film je emitiran dva puta.
Bavarska TV iz M ü nchena, Njemačka, za TV emisiju o Vojvodini, snimila je i dio programa u Tavankutu koji su izveli članovi folklorno – muzičke sekcije Društva. Program je više puta emitiran preko TV stanica u Bavarskoj.
Program bunjevačkih narodnih pjesama i plesova iste godine (1969.) snimljen je i za Institut narodne umjetnosti Sveučilišta Kolumbija (SAD).
TV Beograd 1970.godine snimila je u studiju folklorno – muzički program u trajanju od pola sata koji je emitiran u TV seriji “Selo moje” 4. srpnja 1970. godine. Budući je program Tavankućana u konkurenciji deset emisija, u kojima su sudjelovala različita sela, dobio II. nagradu (4.000,00 dinara) taj je program ponovno emitiran.
Iste godine (1970.) TV Beograd snimila je u studiju tri bunjevačka kola (oko 8 minuta) za novogodišnji program koji je emitiran za doček Nove 1971. godine.
TV Zagreb 3. i 4. kolovoza 1970. godine snimila je u Đurđinu dokumentarni film “Dužijanca ’70” u režiji Nikše Fulgosija, u trajanju od 17 minuta, koji je emitiran 1. srpnja 1971. godine. Film je ponovno emitiran 14. srpnja 1971. godine.
TV Zagreb u vremenu od 26. do 30. srpnja 1971. godine snimila je u Tavankutu običaj “Kraljice” i folklorno – muzički program za TV seriju “Boltine zgode i nezgode” prema scenariju Matije Poljakovića, u režiji Petra Šarčevića.
Sa snimanja za seriju Televizije Zagreb “Boltine zgode i nezgode”, Tavankut, 1971. godine
U ljeto 1972. godine TV Beograd snimila je u Tavankutu dokumentarni film po scenariju dr. Dragoslava Devića koji je emitiran 25. veljače 1973 .godine pod nazivom: Putem melografa , “Dužijanca” – emisija o žetvenim običajima Bunjevaca u Bačkoj.
Godine 1985. TV Novi Sad snimila je u Tavankutu folklorni program za TV seriju “Znanje i imanje”. Taj je program emitiran više puta.
Više nastupa folklorno – muzičke sekcije Društva, kao na primjer na I. Saboru amaterskog stvaralaštva u Leskovcu 1972. godine, na Međunarodnim smotrama folklora u Zagrebu, na smotrama u Vinkovcima i Đakovu, u programima Dužijance u Subotici i na drugim smotrama i festivalima i na svečanostima i priredbama snimila je i TV Beograd i TV Zagreb i druge televizijske postaje i to je emitirano u informativnim i drugim TV programima. Nastupi Tavankućana zabilježemi su i u dokumentarnim filmovima “DUŽIJANCA ’93 “, “DUŽIJANCA ‘ 94” i drugim.
Društvo je s programom bunjevačkih narodnih plesova sudjelovalo u kazališnoj predstavi “Graničari” u režiji Petra Šarčevića izvedenoj u povodu proslave 25. godišnjice Narodnog pozorišta u Subotici. Svečana premijera je bila 28. listopada 1970. godine. Predstava je tijekom kazališne sezone 1970. / 1971. izvedena 20 puta.
Društvo je sudjelovanjem Folklorno – muzičke sekcije na folklornim smotrama i festivalima i na drugim priredbama uspostavilo suradnju i ostvarilo razmjenu gostovanja s više kulturno umjetničkih društava – Kulturno prosvjetnim društvom “Prigorac” iz Markuševca, Kulturno umjetničkim društvom “Matija Gubec” iz Ilače, Kulturno umjetničkim društvom “Matija Gubec” iz Rume, Kulturno umjetničkim društvom “Šokadija” iz Starih Mikanovaca, Kulturno umjetničkim društvom “Vladimir Nazor” iz Sombora, Domom kultury KOLERAJZA iz Lowicza u Poljskoj i drugim, pa je Društvo više puta bilo njihov gost, a i ta su društva gostovala u Tavankutu i Tavankućanima omogućila da upoznaju folklor i običaje njihovog kraja. Osobito zanimljiv bio je program koji su prikazali gosti iz Poljske. Tavankućani i Đurđinčani i drugi koji su vidjeli program gostiju iz Poljske bili su oduševljeni, a i Poljaci u svim mjestima u kojima su Tavankućani izveli svoj program (1971. u Lowiczu i u Soczevki za sudionike ljetnog seminara folklora “Zesanje studentuv Polskih”, koji je vodio poznati koreograf i veliki prijatelj Društva g. Jan Nachrzter iz Lodza, te 1972. u Konopnicy, Zlocsewy, Lasku, Rawy Mazy i Rzecyci) primili su ih s oduševljenjem.
Uspjehu folklorno – muzičke sekcije pridonijele su generacije vrsnih plesača i svirača i brojne kraljice, ali i mnoge Kate, Anice, Roze, Cilike, Ane, Marije, Matilke, Margice, Marge, Đule, Veronke i druge, koje su skrbile o nošnji – šivale, prale, štirkale, roljale, peglale i oblačile folkloraše i koje su im, kao i njihovi sudruzi – Vince, Mirko, Pere, Davor, Ivica, Joso i drugi, pokazivali svoja plesna umijeća i učili ih plesati, pjevati, pjevati “kraljice” i drugim oblicima narodnog stvaralaštva i običajima, pa i tome kako se oblači i nosi pojedina narodna nošnja i kako se treba držati i ponašati tijekom plesa i prikaza pojedinih narodnih običaja.
Tandrčak
Već pedesetih godina folklorno – muzička sekcija Društva postigla je zapažene rezultate i priskrbila je društvu prvu nagradu (1951.). Iz toga vremena, nazovimo je tako prve generacije folkloraša, pamte se Aleksa Kečenović, Đuka Kolar, Antun Cvijin, Mile Kubatović, Franjo Milunović – Feđa, Ivan Gabrić, Teza Gabrić, Klara Lebović, Joca Ušumović, Ilonka Bukvić, Kata Stipić, Marija Budanović, Marija Skenderović – Općinarka i drugi. Nakon kraćeg zastoja u radu folklorno – muzičke sekcije 1965. godine formirana je nova folklorno – muzička grupa. Ta je grupa uvježbana za nastup na I. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine i nastupala je na brojnim smotrama, festivalima i na drugim priredbama, televizijskim programima, dokumentarnim filmovima i drugim programima do 1972. godine. Među brojnim članovima folklorne sekcije redovito su sudjelovali u folklornim programima braća Tome, Pere i Pajo Kolar, sestra i braća Margica, Ivica i Mirko Nimčević, sestre Dara i Kata Budanović, braća Vranje i Marko Crnković, pa više bračnih parova, Ana i Antun Skenderović – Bazilija, Mira i Pere Kolar, Ana i Lazo Evetović, Luca i Lajčo Kopunović, Teza i Stipe Vuković – Đenko i drugi, te brojni momci i cure: Joso Dulić, Marko Petrić – Pešta, Branko Horvat, Pištika Pfeiffer, Stipan Bilinović – Bilin, Giza Lončarević, Giza Šefčić, Marica Skenderović, Jacinta Skenderović, Anica Santoi, Rozika Saulić, Ema Stanković, Đula Iršević, Marija Gabrić, Zlata Matijević, Marija Vuković, Maca Beneš, Anica Stantić – Hrčkinca, Tereska Balažević – Belkiška, Teza Godar, Mara Benčik, Blaško Vujić, Giza Sivić, Anica Sivić, Ana Šimić – Ševinca, Mira Bilinović, Teza Šimić, Cecilija Vuković, Liza Iršević, Kata Saulić, Giza Gršić, Marija Mačković, Krišto Tokodi, Mirko Kolar, Mara Orčić, Kata Epler, Stipan Horvat i drugi. Više ih je sudjelovalo u folklornim programima i nakon 1972. još nekoliko godina, a pojedine su “zamijenila” njihova djeca. Tako su na primjer Anu i Antuna Skenderovića – Baziliju “zamjenili” njihovi sinovi Joso i Ivan Skenderović – Bazilijini. Pojedini su članovi te brojne folklorne grupe prestali sudjelovati u radu (odlazak u vojsku, odlazak na rad u inozemstvo, udaja – ženidba i drugi razlozi), a pojedini su se uključili u rad, ali je osiguran i kontinuitet i kvaliteta rada. U novoj folklornoj grupi, uz već spomenute Josu i Ivana Skenderovića – Bazilijine, sudjelovali su i Pere Benčik, Marinko Benčik, Tugomir Petrekanić, Ivica Stantić, Davor Dulić, Luka Moravčić, Milica Horvat, Biserka Bradić, Višnja Ušumović, Jasna Golić, Kata Prćić, Beba Tumbas, Mara Glavaš, Milica Iršević, Željko Stantić, Sandra Lončarević, Nataša Đereg, Marinko Stantić, Branko Kovačić i drugi. Početkom devedesetih godina stasala je nova grupa folkloraša koja je u vremenu od 1991. do 1996. godine na brojnim priredbama, smotrama i festivalima, te na gostovanjima u Hrvatskoj, Njemačkoj i Rumunjskoj pridonijela daljnjoj afirmaciji Društva. U toj su grupi Ivica Dulić, Jelena Stantić, Davor Prćić, Đurđica Lebović, Drago Grmić, Ljubica Vuković, Ivica Đereg, Suzana Balažević, Goran Vidović, Snežana Skenderović, Darko Bilinović, Vesna Horvat Almaški, Tihomir Stantić, Silvana Saulić, Josip Nimčević, Renata Kolar, Darko Vukov, Sonja Jaramazović, Marin Kopilović, Sandra Benčik, Anđelko Skenderović i drugi.
Tih godina, a i kasnije još puno, puno godina, brigu o folklorašima, o nošnjama i o oblačenju folkloraša vodila je Kata Stipić, a uključivali su se i drugi (Anica Balažević, Matilka Balažević, Ana Dulić – Fratrinca, Mira Kolar, Veronka Skenderović, Đula Dulić i drugi). S folklorašima, osobito na uvježbavanju plesova drugih naroda, radili su Mirko Vuković, Pipuš Tonković, Pere Benčik, Drago Grmić, Davor Dulić, Ivica Dulić i drugi.
Danas glazbena sekcija djeluje kao samostalna sekcija Društva, u sklopu sekcije pak djeluje tamburaški orkestar i pjevački zbor. Mješoviti pjevački zbor osnovan je 1993. godine. Zborom ravna Nela Skenderović. Mješoviti pjevački zbor je održao više samostalnih koncerata, a nastupao je i na priredbama Društva zajedno s folklorašima i tamburašima.