Stjepan Bartoš
Kada je 2006. objavljena knjiga Drame, suvremenog hrvatskog pisca iz Novog Sada, Stjepana Bartoša (1960), u kojoj je sakupljeno devet dramskih tekstova – Zovem se Vanesa, Ogledanje duše, Majstorska kletva, Vječiti život, Svi vole Mary, Lutkina ljubav, Publika, Galop i Atila nije shvatio – teatrolog Svetislav Jovanov je napisao da su »duboko i suštinski suvremene u svojoj aktualnoj oštrini«. U ovim dramama, koje se događaju nama, sada i danas – i onda kada doslovno nisu smještene u ovaj prostor – autor se očituje crnohumornim pristupom, ironijom i groteskom, potvrđujući da je ovladao potrebnom dramaturško-scenskom vještinom.
Nova knjiga dramskih tekstova pod naslovom Igre opasnih pojedinosti, sadrži osam djela: Na putu za Saint-Tropez, Kraj čitanja, U Nevadi, Game over, Prljave igre, Opasne pojedinosti, Kamen sreće i Kako se održao Staljin. U njima autor nastavlja s ispitivanjem ovovremenskoga okruženja, pokušavajući utvrditi stupanj ljudskog nezadovoljstva, nemira i traganja, a eventualno bi scensko uprizorenje i očitovanje njegovih likova, vrlo vjerojatno, uputilo mnoge gledatelje na potrebu ponovne procjene postojećih društvenih vrijednosti.
Bio – bibliografija
Stjepan Bartoš (Srijemska Mitrovica, 24. prosinca 1960.) prozni i dramski pisac, mlađeg naraštaja. Od 1970. živi u Novom Sadu, završio je Ekonomski fakultet. Napisao je više desetaka priča, kazališnih drama i nekoliko TV-drama. Pripovijetke i drame objavljivao u Klasju naših ravni, Natronu i dr. Do sada su mu tiskane dvije knjige drama i knjiga pripovjedaka, u njima traga za uporištem koje danomice traže njegovi suvremenici u ovom podneblju. Sudari sa svijetom sa svijetom što okružuje Bartoševe junake nisu samo posljedica rata i duhovnog razaranja, već se oni doimaju i žrtvama vlastitih zabluda i samozavaravanja, a život koji vode prolazi im prazno i beznadno. Iziskuje pretjerana odricanja, a zauzvrat ne donosi ništa vrijedno, pouzdano i trajno.
Djela: – Drame, Novi Sad 2006; – Upoznavanje, Subotica, 2007; Igre opasnih pojedinosti, Subotica, 2010.; Kuća koja plovi, Subotica, 2011.