Ivan Pančić
Pančićeva stihozbirka Natpivavanja, prva je i iznimno uspjela književna stilizacija bačke bunjevačke ikavice. Tom knjigom pjesama načinio je presudni iskorak iz stereotipa pučko-deseteračkog ikavskog pjevanja, pokazujući nepotrošenost i konkurentnost ovog idioma u prostoru poezije pisane suvremenim senzibilitetom. Unatoč tomu što su prije pojave Natpivavanja vlasti već sankcionirale zagovornike Hrvatskog proljeća. Pančić nikoga ne želi ostaviti u nedoumici. Kako ističe Lazar Merković, Ivan Pančić je: Bio jedan od najznačajnijih začetnika poslije ratne moderne lirike pisane na štokavsko-ikavskom narječju Bunjevačkih Hrvata
Bio – bibliografija
Ivan Pančić (Subotica, 11. prosinca 1933.- 16. lipnja 1992.) bački hrvatski književnik iz Vojvodine. Pisao je pjesme na hrvatskom jeziku i na srpskom jeziku. Pisao je publicistička djela, satiričku prozu, književnu i stručnu kritiku, a prevodio je i s mađarskog jezika. Prevodio je književna djela s mađarskog jezika (djela Janosa Urbana…). Osnovnu i srednju školu završio u rodnoj Subotici. Studirao psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Specijalizirao medicinsku psihologiju. Radio u subotičkoj bolnici na neuropsihijatrijskom odjelu. Književnim radom se počeo baviti u srednoj školi. Ipak, prve je pjesme objavio tek 1956. u Rukoveti. U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik. Pisao i dijalektalnom poezijom, na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici. Katkada je sofisticirana do virtuelnosti. Jednim je od začetnika lirike na zavičajnom govoru bunjevačkih Hrvata.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971. godine, sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske. Čest je bio gost Ateljea HKPD Matija Gubec Tavankut. Značajan je kao jedan od suosnivača Likovne kolonije u Tavankutu. Kad su Ludvig Laslo, Lajčo Evetović, Lajoš Đurči, Žarko Rafajlović i Stipan Šabić odlučili osnovati tu koloniju, Pančić im se pridružio tog 17. rujna 1961. u Tavankutu, u OŠ Matija Gubec, gdje je osnovana kolonija. Bio je član Društva psihologa Vojvodine i pokretačem Škole života.
Djela: Napisao je devet knjiga pjesama i 1 historijsku studiju. Suautorom je brojnih istraživačkih projekata. Buđenje (ciklus u zbirci pjesama 3 X 20), koju je objavio zajedno sa Jakovom Orčićem i Antom Zolnaićem, 1957., Oblak na dlanu, 1962., Grozdovi svjetlosti, 1970., Kolera u Subotici 1973. godine, historijska studija, 1991., Natpivavanja I, 1971.. Natpivavanja, 1972.. Koji stižemo sami, 1979., Ogovaranje života, 1984., Bećarske balade, 1986. Vašarište, zbirka satiričnih pjesama (neobjavljena)