Naco Zelić
U likovnom životu bačkih Hrvata uz brojne slikare među kojima su – Stipan Kopilović, Jelena Čović, Angela Mačković, Martin Džavić, Lukač Đelmiš, Marko Vuković, Ivan Tikvicki Pudar, Željko Kujundžić, Gustav Matković, Pavle Blesić, Ana Bukvić-Ivković, Ivan Balažević, Josip Skenderović Ago, Jasmina Vidaković, Spartak Dulić i drugi – sudjelovali su i poznati akademski kipari – Ana Bešlić i Nesto Orčić. Uz njih, kiparstvom su se bavili i slikari Željko Kujundžić i Pavle Blesić.Među likovnim umjetnicima bačkih Hrvata kiparu i restauratoru Nesti Orčiću pripada istaknuto mjesto. Jedan je od najvećih što svjedoči i ova po opsegu skromna knjiga ali značajna radi osobe o kojoj govori i bogatstva koje nam je umjetnik podario. Veseli i činjenica što je knjiga objavljena u kiparevu rodnom gradu – Subotici. Znamo da je ovo tek maleni doprinos očuvanju uspomene na Nestu Orčića, ali je i znak zahvatnosti što nam ga je Providnost podarila da nas proslavi prelazeći granicu vremena i ostavljajući nam djela koja će o njemu govoriti – a onda i o nama – još dugo nakon nas.
Bio – bibliografija
Naco Zelić (Subotica, 5. listopada 1930.) hrvatski publicist iz Vojvodine i skupljač hrvatske usmene narodne baštine iz Bačke. Radio je kao sudac i kao diplomat.
Na Višoj pedagoškoj akademiji u Novom Sadu diplomirao na grupi kemija-fizika (1951.), a na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomira 1959. godine.
Radio kao nastavnik na Nepotpunoj gimnaziji u Bajmoku (1952/1953.) i kao ravnatelj Osmogodišnje škole u Tavankutu (1953/1954.), tada škole s hrvatskim nastavnim jezikom. Budući da je etiketiran «kleronacionalistom» napušta prosvjetu i preseljava se u Zagreb gdje tijekom studija prava radi kao knjigovođa (1955/1958.). Nakon povratka u Suboticu (1958.) pravni je referent u tvornici šinskih vozila «Bratstvo» u Subotici (1958/1960.), zatim je sudijski pripravnik (1960/1961.), potom sudac Kotarskog suda i Okružnog suda u Subotici (1961/1973.).
Značajan je kao jedan od suosnivača Likovne kolonije u Tavankutu. Kad su Ludvig Laslo, Lajčo Evetović, Lajoš Đurči, Žarko Rafajlović i Stipan Šabić odlučili osnovati tu koloniju, Zelić im se pridružio tog 17. rujna 1961. u Tavankutu, u OŠ Matija Gubec, gdje je osnovana kolonija.
Jedna je od žrtava progona hrvatskih proljećara u Subotici. Zbog «djelovanja s pozicija hrvatskog nacionalizma», i kao član Matice hrvatske u Zagrebu, razrješen je dužnosti suca Okružnog suda u Subotici (15. ožujka 1973.). Iza toga ponovno se seli u Zagreb, gdje upravni savjetnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne zaštite i Ministarstvu rada i socijalne skrbi, te kao tajnik Zavoda za organizaciju i ekonomiku zdravstva u Zagrebu (1973/1992.). Od 1. lipnja 1992. Radi u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, a od 16. lipnja 1992. do 30. rujna 1996. savjetnik je za konzularne poslove u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Budimpešti. Nakon toga je umirovljen.
Radeći kao upravni savjetnik izradio je više zakona i drugih propisa i općih akata, te objavio više stručnih članaka, primjera samoupravnih općih akata i prijedloga rješenja pojedinih pitanja u svezi s primjenom zakona iz područja socijalne zaštite, obiteljsko-pravne zaštite, zdravstvene zaštite, izvršavanja krivičnih i prekršajnih sankcija i mjera i drugih zakona. Sa stručnim radovima i priopćenjima iz navedenih područja sudjelovao je na brojnim savjetovanjima, simpozijima i drugim stručnim skupovima, a sa stručnim priopćenjem Usvojenje djece od stranih državljana sudjelovao je na međunarodnom simpoziju VIIth World Conference Of International Society On Family Law održanom u Opatiji (1991.). Narodne novine u Zagrebu, u ediciji Zbirka pravnih propisa, objelodanile su mu knjigu Zakon o socijalnoj zaštiti iz 1983. s objašnjenjima, uputama i stvarnim kazalom.
Kao istaknuti pravnik biran je za člana Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske (1991/1992.). Poznat je kao organizator društvenog života Hrvata-Bunjevaca u Subotici. Bio je predsjednik, tajnik i umjetnički voditelj Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva «Matija Gubec» u Tavankutu (1965/1972.). Osnivač je i prvi tajnik Hrvatskog kulturno umjetničkog društva «Bunjevačko kolo» u Subotici (1970/1972.). Inicirao je obnovu javne proslave bunjevačkog žetvenog običaja Dužijance i kao potpredsjednik Organizacijskog odbora Dužijance (1968/1972.) organizirao je brojne priredbe u sklopu tih svečanosti, a zaslužan je i za uspješnu obnovu tradicijske proslave bunjevačkog Velikog prela (1970/1971.). Bio je nosilac i drugih aktivnosti bunjevačkih Hrvata u Subotici i organizator je priredbi na kojima su predstavljeni njihovi običaji, kultura i umjetnost. Organizirao je izložbu Bunjevačko ruho u Etnografskom muzeju u Zagrebu (1983.) i sudjelovao je u organiziranju izložbe Iz baštine bačkih Hrvata Bunjevaca u istom muzeju (1998.). Sakupio je brojne poslovice i izreke i manje poznate riječi u govoru bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, prdačna imena, imena ukućana i drugo. Sudjelovao je u više radijskih i televizijskih emisija i u dokumentarnim filmovima s prilozima iz bunjevačkog narodnog stvaralaštva i kulture i o osobitostima političkog života Hrvata u Vojvodini. U časopisima, zbornicima i katalozima objavio je sakupljene poslovice i izreke u govoru bunjevačkih Hrvata i članke o jeziku bunjevačkih narodnih pripovjedaka, o slikama od slame, o radu društva Matija Gubec u Tavankutu, o perspektivama i osobitostima političkog života Hrvata u Vojvodini, o božićnim običajima bačkih Hrvata-Bunjevaca i druge članke. Članke je objavio u Hrvatskom iseljeničkom zborniku, Hrvatskoj reviji, Hrvatskoj misli iz Sarajeva i dr. A knjigom Protiv zaborava (Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec Tavankut 1946.–1996,), Zagreb 2000., obilježio je pedesetu obljetnicu osnivanja i rada toga društva. Sa stručnim radovima je sudjelovao na međunarodnim znanstvenim skupovima održanom u Budimpešti (1999, 2001. i 2005.: Hrvati u Budimu i Pešti, Hrvatski književni jezik: povodom 500. obljetnice nastanka Judite Marka Marulića) te na stručno-znanstvenim skupovima u Subotici (2005. i 2006). Za svoj je rad dobio više nagrada i odličja. Napisao je monografiju o poznatom hrvatskom umjetniku Nesti Orčiću (2007.). Svezak časopisa Matice hrvatske, ogranak Subotica, za književnost, umjetnost i znanost Klasje naših ravni 1.-2. od 2011. je posvećen devedesetoj godišnjici rođenja Ante Sekulića i osamdesetoj godišnjici rođenja Nace Zelića. 2011. godine je godine dobio 1. nagradu Ivan Antunović.
Protagonist je dokumentarnog filma Branka Ištvančića Od zrna do slike.
Djela: Protiv zaborava, (Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo «Matija Gubec» u Tavankutu 1946. – 1996.), Zagreb 2000., Nesto Orčić: monografija, Subotica, 2007., Hrvatsko proljeće i bački Hrvati, Subotica, 2009., Publikacije bačkih Hrvata, popis izdanja od 1901. do 2007., Zagreb, 2009.