Ante Sekulić
Ako su se s imenima i prezimenima bačkih Bunjevaca događale pro¬mjene, preinake u upisima, prijepi-sima prema madžarskim propisima sve do 1918., treba odbaciti mišlje¬nja tumačenja srpskog pisca Dra-goljuba Petrovića da su se nakon «Prvog svetskog rata takva imena vraćala »na vaš jezik«, nije to učinjeno u skladu s bunjevač¬kom govornom praksom, pa je Istvan »postao« Stevan, Erzsebet – Jelisaveta, Janoš – Jovan i sl.
»Spomenuta osobna imena nisu doista »vraćena« na izvorna naša: Stipan, Liza, Ivan nego i brojna druga preinačena »na srpski način«. O postupku bi bila potrebna mirna, razborita i razložita rasprava.
Bio – bibliografija
Ante Sekulić, pisac, znanstvenik, kulturni djelatnik (Tavankut. 16. XI. 1920.), u Subotici završio pučku školu, šest razreda gimnazije u kar-melićanskom samostanu u Somboru, au rodnom gradu dovršio gimnazijsku naobrazbu i maturirao. U Zagrebu studira kroatistiku i klasičnu filologiju, potom doktorira s radnjom o govoru bačkih Hrvata. Između dva svjetska rata suradnik je Subotičkih novina na čijem čelu su B. Rajić i I. Kujundžić. glasila Subotičke matice koju pokreće biskup L. Budanović, stvarajući onodobno kulturno središte hrvatstva iz Podunavlja. U tom razdoblju pokrenut je i književni časopis Klasje naših ravni, u kojemu je A. Sekulić zapaženi suradnik, također piše za Subotičku Danicu, Kolo mladeži. Obitelj, Hrvatsku reviju i dr. publikacije. U tom razdoblju pročelnik je Bačkog križarskog okružja. Ne zadugo po okončanju Drugog svjetskog rata uhićenje i (1947.) i osuđen na šest mjeseci strogog zatvora radi navodne ugroze «bratstva i jcdinstva». Nakon izdržane kazne srednjoškolski profesor u Sinju, Pazinu, Virovitici i Delnicama, potom visokoškolski profesor u Rijeci gdje je pročelnik katedre za hrvatski jezik. U razdoblju hrvatskog proljeća ponovno je uhićen i osuđen na dvije i pol godine tamnice i dvije i pol godine zabrane javnih nastupa. A. Sekulić se već gimnazijalci opredijelio za istraživanje navlastitih zavičajnih tema, te tako 1938. godine dobiva nagradu Subotičke matice, za povijesni rad o Bačkoj. Uslijedit će i drugi radovi, koji ga uzdižu među vodeće hrvatske povjesničare književnosti i jezikoznalec, kao što su: Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca, Bački hrvao. Hrvatski pisci u ugarskom Podunavlju do kraja XVIII. stoljeća. Hrvatska preporodna književnost u Podunavlju do ¡918., Književnost podunavskih Hrvatau XX. stoljeću. Hrvatski bački mjestopisi, Hrvatski baranjski mjes-topis. Hrvatski srijemski mjestopisi. Rječnik govora bačkih Hrvata i naslovi još pedesetak djela. A. Sekulić je, pored toga, rasuo oko osam stotina znanstvenih radova u časopisima: Filologija, Folio Croa tica onomastici. Forum, Hrvatska revija. Hrvatsko Slovo. Dometi, Kamov, Kana, Klasje naših ravni. Kritika. Marulić, Onomastica Ju-goslavica, Obnovljeni život, Riječka revija i dr. Iz njegova opusa izbija sustavnost i znanstvena utemeljenost, a najveći dio svoje stvaralačke pozornosti usmjerio je na istraživanje djelovanja bačkih Hrvata, od njihova jezika i narodnih običaja do pojedinaca koji su kroz duga stoljeća svojim umom i perom bili svjetionici hrvatskom puku u Podunavlju. Govori francuski, latinski, madžarski, njemački, poljski i talijanski, služi se ruskim i španjolskim. Poznavanje svjetskih i slavenskih jezika pomoglo mu je u znanstvenim istraživanjima. Clan je DHK, Matice hrvatske, Hrvatskog PEN a, Hrvatskog filološkog društva, Hrvatskog mariološkog instituta u Zagrebu, Instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan An-Tunović iz Subotice. redovitije član Papinske marijanske akademije u Rimu i drugih znanstvenih udruga, dopisni je član HAZU.