„Glasovi orgulja u ravnici“ predstavlja nosač zvuka sa skladbama hrvatskih skladatelja iz Vojvodine, koji je plod javnog snimanja koncerta 2. srpnja 2013. godine u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu.
Na nosaču zvuka nalaze se kompozicije za orgulje Albe Vidakovića i Stanislava Prepreka u izboru pok. prof. Đure Rajkovića i prof. Saše Grunčića, koji je ujedno bio izvođač programa. Snimljena su djela Albe Vidakovića: Preludij i fuga u C-duru, Fantazija i fuga u f-molu te Stanislava Prepreka – 11 preludija na koralne teme i Improvisata te Suita za orgulje sa sljedećim stavcima: Preludium quasi fantasia, Canzona, Choral, Pastorale i Toccata.
Koncert je snimio Viktor Kesler iz subotičkog Studija Kesler.
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata ostvaruje na ovaj način plan o koncertu orguljaških djela hrvatskih skladatelja vojvođanskog podneblja, jer glazbenih djela te vrste ima veoma malo. Seriju orguljskih koncerata Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata pokrenuo je još 2010. godine, a od tada su priređeni koncerti u Subotici, Somboru, Zemunu, Novom Sadu, Đakovu, Splitu, Kovačici, Vršcu, Zrenjaninu i Beogradu.
Bio-bibliografije
Albe Vidaković rođen je Subotici, 1. listopada. 1914. Godine, a preminu u Zagrebu, 18. travnja 1964. Godine. Bio je skladatelj, muzikolog, svećenik. U Rimu se školovao, a svoju glazbenu karijeru je ostvario u Zagrebu.Utemeljiteljem je učilišta zacrkvene glazbenike u Zagrebu.Institut za crkvenu glazbu priKatoličkom bogoslovnomfakultetu u Zagrebu nosinjegovo ime. Glazbeni stručnjaci ističu kako je on “najčišći primjer reformirane crkvene glazbe koja se ispravno nadahnjivala tzv. cecilijanskim pokretom čiji je glavni cilj bio očistiti crkvenu glazbu od primjesa opere, neukusa, kiča, neliturgijskog načina skladanja, te se vratiti izvorima crkvene glazbe, npr. gregorijanskom koralu “. Među ostalim, skladao je mise “Gregoriana” za četveroglasni muški zbor, solo i orgulje na teme gregorijanskih korala; zatim “Caeciliana” za četveroglasni mješoviti zbor i orgulje; “Troglasna staroslavenskom misu”. Pored mnogih skladbi za zborove skladao je i tri skladbe za orgulje, i to “Preludij i Fugu u C-duru”, “Fantaziju i fugu u f-molu” i skladbu za orgulje na temu “Marijo, o lijepo ime”. Lovro Županović je u Zagrebu 1989. priredio monografiju.
Stanislav Preprek rođen je u Šidu , 16. travnja. 1900. godine a preminuo u Petrovaradinu, 13. veljače 1982. godine. Bio je skladatelj, književnik i kulturni djelatnik. Po profesiji je bio učitelj, a glazbu je učio kao autodidakt i privatno kod Vladimira Stahuljaka. Bio je orguljaš (crkva sv. Jurja u Petrovaradinu), zborovođa (u hrvatskim pjevačkim društvima „Neven“ u Petrovaradinu i „Zvonimir“ u Srijemskim Karlovcima), melograf te pisac glazbenih studija i kritika. Okušao se i u književnosti – pisao jenovele i pjesme (posthumno su mu objavljene knjige sabranih pjesamaPred tminama, Novi Sad, 2004. I Prognanik iz svijeta svjetlosti – život i djelo Stanislava Prepreka, Subotica, 2012.) te publicistička djela, a prevodio je arapske, kineske i njemačke pjesnike (s njemačkog je preveo asirsko-babilonski ep Gilgameš). Isprva je skladao minijature prema svojim impresionističkim uzorima, s jače naglašenom funkcionalnošću, a nakon upoznavanja rada Nove bečke škole, u skladbama mu se javljaju i ekspresionistički elementi da bi se kasnije vratio tonalnosti, smatrajući harmoniju glavnim temeljem glazbene izražajnosti. 
Đuro Rajković je u Zagrebu 2006. objavio monografiju Stanislav Preprek : život i djelo, u kojoj je na cjelovit i stručan način prikazao njegovo stvaralaštvo, a Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je 2012. godine, u Godini hrvatskih velikana, objavio opsežno djelo Prognanik iz svijeta svjetlosti : život i djelo Stanislava Prepreka, koju je priredio Ivan Balenović. Riječ je o knjizi u kojoj je objavljeno cjelokupno književno stvaralaštvo – poezija, proza i vlastita autobiografija, popis njegovih glazbenih djela i spisa, prikaz Prepreka kao knjižničara, likovnjaka, učitelja, prevoditelja i antologičara, te bibliografija o Stanislavu Prepreku i kratki prikaz po godinama njegova života.
Đuro Rajković rođen je u Vrbasu, 23. veljače 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu, 10. prosinca 2012. godine. Bio je pijanist i glazbeni pedagog iz Petrovaradina (Novi Sad) Zakonski je nasljednik prava Stanislava Prepreka. Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati klavir. Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi “Isidor Bajić” gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od slijedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik – korepetitor. Iste godine utemeljio je klavirski duo s novosadskim pijanistom Gyulom Gálom. Za RTV Novi Sad snimio je solistička i komorna glazbena djela Pisao je književno-povijesna, znanstvena i filozofska djela na temu Hrvata u Vojvodini. Posljednji je učenik i pomagač, prepisivač i suradnik glazbenog velikana Stanislava Prepreka. Surađivao je sa subotičkim komornim zborom Collegium musicum catholicum, i njegovim dirigentom Miroslavom Stantićem, koje je predao većinu kopija Preprekovih skladbi.
Saša Grunčić je rođen 1984. godine u Subotici, gdje je završio osnovnu i srednju muzičkuškolu na odseku za klavir i muzičku teoriju. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2007. godine, odsek orgulje, u klasi prof. Ljerke Očić. Tokom studija osvojio je nekoliko nagrada na takmičenjima, a najznačajniji je osvojeni laureat državnog takmičenja Hrvatske 2006. godine. Svirao je na brojnim koncertima, kako solistički (Zagreb, Subotica, Szeged), tako i u kamernim sastavima i grupnim koncertima širom Hrvatske i susednih zemalja. Danas radi kao profesor orgulja i korepetitor u srednjoj Muzičkoj školi u Subotici.