Mario Bara i Tomislav Žigmanov
Hrvati u Vojvodini integralni su dio hrvatskog naroda koji kao autohtona manjina živi u Republici Srbiji i predstavlja relativno heterogenu manjinsku zajednicu. Zbog različitih povijesnih okolnosti Hrvati su se na područje današnje Vojvodine nastanili u različitim razdobljima, najčešće pod subetničkim imenima Bunjevci, Šokci, Dalmatinci, Karaševci, i s raznolikim značajkama (novoštokavski ikavci, kajkavci, torlaci…), iako su većinom prevladali novoštokavski ikavci. Navedene razlike, uz teritorijalnu i političko – administrativnu odvojenost u pojedinim razdobljima, pridonijele su tome da su hrvatske subetničke grupe u Vojvodini bili sudionici posebnih povijesnih integrativnih procesa u suvremenu hrvatsku naciju, a posljedice zakašnjele nacionalne integracije vidljive su i danas u regionalnoj podvojenosti među stanovništvom s različitim stupnjem nacionalne osviještenosti. Nažalost, činjenica je da se danas o Hrvatima u Vojvodini, o njihovoj povijesti, doprinosima u različitim područjima društvenog života, najmanje zna od svih manjina u Srbiji. Kako bi nadomjestili tu veliku prazninu kada su u pitanju dostupni sadržaji o Hrvatima u Vojvodini Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice izdao je monografiju „Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti – osnovne činjenice”, prvo književno djelo o vojvođanskim Hrvatima nakon 80 godina. Ovo je osobita studija u kojoj se na objektivan način prikazuju osnovne činjenice iz povijesti vojvođanskih Hrvata te pouzdano i cjelovito oslikava njihova sadašnjost.
Izlaganje Maria Bare o knjizi:
Bio-bibliografija
dr.sc. Mario Bara je rođen 1977. u Somboru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je povijest i sociologiju na Filozofskom fakultetu Zagrebu 2007. godine, a dokotrirao 2014. godine s temom “Umirovljeničke migracije na hrvatskim otocima: integracija migranata u lokalne zajednice”. Znanstveni je novak na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu, a njegov znanstveni interes usmjeren je na povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca), planske migracije (agrarne reforme i kolonizacije), te sociologiju etničkih odnosa. U znanstvenim časopisima objavio je više znanstvenih radova na temu bačkih Hrvata (Somborska deklaracija i njezino značenje za bačke Hrvate, Đilasova komisija i sudbina bačkih Hrvata, Hrvatska seljačka stranka u narodnompreporodu bačkih Hrvata, itd.). Suradnik je Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za 2006. godinu