U prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata otvorena je 28. ožujka izložba slika od slame iz bogatog fundusa Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec” iz Tavankuta, gdje se čuvaju i brojni predmeti od slame, kao i drvene skulpture. Na izložbi se mogu vidjeti slike koje svjedoče razvoj ove vrste umjetnosti kroz pedeset godina organiziranog rada, što je i bio povod za ovaj likovni postav. Od slike Rit Ane Milodanović do novijih koje su djelo mlađih autorica, vidljiv je kvalitativan pomak u radu umjetnica, o čemu će likovna umjetnost svakako imati svoj sud, a koji je tijekom godina izostajao.
Na otvorenju izložbe, stručna suradnica za kulturne priredbe Katarina Čeliković istaknula je kako su „slike u tehnici slame postale među Hrvatima u Vojvodini znak prepoznatljivosti”, a Zavod ovu umjetnost želi predstaviti subotičkoj i široj javnosti. Postav slika od slame Zavod je uvrstio i u program Noći muzeja te će tako brojna publika imati prigodu vidjeti slike koje su bile rađene prije više desetaka godina. Ovo je prilika i da se javnost upozna s novoutemeljenom Galerijom Prve kolonije naive u tehnici slame.
Postav izložbe predstavila je predsjednica novoosnovane udruge, povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić rekavši kako je „izložba koncipirana na sagledavanju razvitka tehnike rada, odnosno, promjene motiva na slikama” kroz pedeset godina. Ona je, motivirana raznim izjavama kako „za stvaralaštvo u tehnici slame nije ništa učinjeno, ili je učinjeno nedovoljno kvalitativno”, podsjetila na monografiju Nace Zelića Protiv zaborava, „u kojoj su sažeti događaji, izložbe, te razni novinski članci o slamarstvu, počevši od 1962., kada je i nastala prva slika od slame Rit”, što svjedoči o bogatoj izložbenoj djelatnosti, koja se 1996. širi i na muzejski prostor.
Ona je potom rekla kako: „izložbenu djelatnost nakon 1996., a prema dokumentacijskom materijalu, sve više karakterizira izlaganje u institucijama muzeja ili galerija, što je do tada bio rjeđi slučaj. To može svjedočiti o postupnom mijenjanju odnosa muzejske struke prema ovom stvaralaštvu, pri čemu se, naglašavam ne uvijek nužno, javlja i zahtjev iste da sama izabire i selektira koji će se radovi izlagati, a što smatram bitnim pomakom u percipiranju slamarstva, jer pristup njemu postaje kritički u pozitivnom smislu, odnosno ističe se kako nije svaka slika od slame nužno i umjetničko djelo, kako nije svaka slika od slame nužno i dobra, odnosno kako i slika od slame treba posjedovati određene sadržajne i likovne kvalitete da bi se mogla percipirati kao umjetnički vrijedna”.
Izdvojila je zatim nekoliko muzejskih izložbi, koje smatra vrijednim s muzeološkog aspekta, te značajnim za promociju slamarstva u stručnim krugovima: izložbu u muzeju u Našicama 1998., Vukovaru 2004., Županji 2005., u Srijemskoj Mitrovici. Napose je istaknula autorsku izložbu Olge Kovačev Ninkov Tri divojke tri slamarke održane u Zavičajnoj Galeriji dr. Vinko Perčić u Subotici 2004., jer je koncepcijski pristup ovoj muzejskoj izložbi bio drugačiji te se temeljio na istraživačkom radu na terenu.
Ljubica Vuković Dulić je naglasila kako je veliki pomak učinjen održavanjem Okruglog stola pri Prvoj koloniji naive u tehnici slame u Tavankutu koji se održava niz godina unatrag, a značajan je jer osnažuje razvitak teoretske misli o postignućima u slamarstvu, budući da na njemu sudjeluju povjesničari umjetnosti, etnolozi, svećenici, filozofi, redatelji i drugi, koji sa svojega aspekta i iz svojega iskustva daju viđenje određene problematike vezane uz slamarstvo. Primijetila je kako nakon okruglih stolova, osim 2003., nije tiskan bilten ili slična publikacija s radovima, što je velika šteta.
Zbrajajući sve aktivnosti učinjene unatrag pedeset godina, Ljubica Vuković Dulić je rekla kako se „uočavaju stanoviti, postupni kvalitativni pomaci koji stoje kao stabilna osnova za daljnja proučavanja”, čemu će ponajviše pridonijeti nedavno osnovana Udruga „Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame”, sa svojim izložbenim prostorom i vrijednom zbirkom, koja ima za cilj zaštitu i predstavljanje postojećeg fundusa slika, kao i rad na vrednovanju ove umjetnosti.