Ivan Tikvicki – Pudar je rođen 1913 godine u Subotici, a preminuo 1990. godine Bio je bački hrvatski književnik, također poznat i po svom likovnom radu odnosno slikarstvu. Radio je kao sudac, a slikarstvom se bavio amaterski.
Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Čest je bio gost Ateljea HKPD Matija Gubec Tavankut, posebice pomažući radu Likovnoj sekciji u radu s mladima.
Crtanjem se bavio od gimnazijskih dana, a predavač mu je bio slikar Sava Rajković. Kao slikar se je prvo crtao portrete, definirajući lik izrazitih karakternih osobina brzim skicoznim crtežom. Stilski je pokazivao lirsko-ekspresionističku tendenciju. Crtanje je dalje razvijao na Tečaju figuralnog crtanja gdje su mu predavali András Hangya, Sándor Oláh i Stevan Jenovac. Kolege koji su s njime pohađali tečaj bili su poslije poznata imena subotičkog likovnog života Gábor Almási, Endre Faragó, Ferenc Kalmár, József Kubát, Gustav Matković, Pál Petrik, Imre sáfrány, Pavao Tikvicki, Károly Tót, Marko Vuković, Imre Winkler.
Stota obljetnica rođenja Ivana Tikvickog Pudara bila je povod za otvorenje izložbe „Likovno stvaralaštvo Ivana Tikvickog Pudara“ 31. siječnja 2013. godine u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici. Ovom izložbom Zavod nastavlja program obilježavanja stoljetnih obljetnica rođenja hrvatskih velikana u Vojvodini, započet 2012. godine.
Otvarajući izložbu, povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić predstavila je ovog subotičkog pravnika i slikara kao slikara zavičajne tematike i jednog od aktera hrvatske likovne scene u Subotici, koji je stvarao u razdoblju od 1946. do sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
„Školovao se u subotičkoj Gimnaziji gdje ga crtanju podučava Sava Rajković, i gdje postavlja temelje svojeg kasnijeg načina rada. Početak njegova stvaralaštva, dakle ’48., ’49. godine, karakterizira portret i grafika, za koju je u tom razdoblju dobio i brojne nagrade, dok je od 1960-ih njegovo slikarstvo usmjereno na temu zavičajnog pejzaža, u tehnici akvarela i u tehnici ulja. Istaknuta je i njegova prisutnost i rad u okviru poslijeratnogKursa figuralnog crtanja, gdje se u društvu tadašnjih i budućih aktera subotičke likovne scene ističe kao vrstan crtač. Njegova prisutnost u likovnom životu Subotice poklapa se s radom Kursa i kasnije Likovne sekcije Subotice, do kraja pedesetih godina, kada se povlači pred akademskim slikarima grada, no to ne znači da on prestaje slikati“ rekla je autorica postava.
Tikvicki je bio jedan samozatajni, zavičajni slikar koji je svoj talent podredio pravu, koje mu je bila profesija. Ipak, smatra Vuković Dulić, sagledavanjem njegove slikarske zaostavštine, postajemo svjesni njezinih likovnih kvaliteta i činjenice kako Tikvickom pripada mjesto u povijesti zavičajnog slikarstva. Zaostavština svjedoči o njemu kao talentiranom, strastvenom slikaru koji sigurnim potezom i životnim koloritom stvara prepoznatljiv slikarski stil.
Ivan Tikvicki nije doživio svoju retrospektivnu izložbu iako je parcijalno izlagao svoje radove. Posljednja izložba na kojoj su bili njegovi radovi je ona u Gradskom muzeju 2011. posvećenaKursu figuralnog crtanja, te prije toga 2007. u Perčić galeriji kada je bilo prikazano njegovo slikarstvo posvećeno temi pejzaža.
Tijekom svog radnog vijeka, Ivan Tikvicki Pudar bio je sudac, ali i društveno angažirana osoba: bio je aktivni član Matice hrvatske u Subotici, sudjelovao je u organizaciji Dužijance krajem 60-tih, u KUD-u „Bunjevačko kolo“, a pomagao je i Stipanu Šabiću i Naci Zeliću u organizaciji likovne sekcije tavankutskog KUD-a „Matija Gubec“. Nakon sloma Hrvatskog proljeća njegov umjetnički rad bio je slabo vidljiv u subotičkoj javnosti.
Na izložbi u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata može se, nakon puno godina, vidjeti dio njegova bogatog stvaralaštva, rekla je Ljubica Vuković Dulić:
„Izložba postavljena u Zavodu sačinjena je od crteža koji su u privatnom vlasništvu Vesne Karadžić, kćeri Ivana Tikvickog Pudara. Odabrano je 30 crteža iz svih razdoblja, što zapravo čini jedan vrlo mali segment njegova stvaralaštva, budući da je riječ o velikoj likovnoj ostavštini, koja je dobrim dijelom i sačuvana, što je ujedno značajno i za buduće istraživače njegova umjetničkoga rada. “
U okviru ove obljetnice u pripremi je projekt Gradskog muzeja koji treba sažeti njegov cjelokupni rad, a koji se planira realizirati u drugoj polovici godine.
Istoga dana predstavnici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskoga nacionalnog vijeća i rodbine, položili su cvijeće na grob Ivana Tikvickog na Bajskom groblju, a nakon otvorenja izložbe služena je sveta misa u subotičkoj katedrali.
Izložba se u prostorijama Zavoda, Harambašićeva 14, može pogledati do konca mjeseca travnja 2013. godine.