24.04.2014. godine
U odmazdi partizanske oslobodilačke vojske 1945. u Subotici je stradalo stotinjak bunjevačkih Hrvata, bez sudskog procesa i dokaza da su bili zločinci ili suradnici okupatora, pokazalo je u četvrtak predstavljeno istraživanje arhivskog savjetnika i ravnatelja Povijesnog arhiva Subotice Stevana Mačkovića.
Istraživanje je kao znanstveni rad o civilnim žrtvama Hrvata poslije Drugog svjetskoga rata predstavljeno na Znanstvenom kolokviju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici. Riječ je o civilnim žrtvama, dakle nikako vojnicima ili naoružanim postrojbama ili pojedincima, naveo je Mačković i dodao da se dade zaključiti kako je riječ o odmazdi, s obzirom na ogroman nedostatak konkretnih informacija gdje su i kako završili naši sugrađani i sunarodnjaci nakon rata.
“Tijekom istraživanja zabilježio sam 117 stradalih civilnih osoba, koje su stradale u 1945. i 1946. godine. Našao sam samo tri takva slučaja gdje su uz sudske presude osobe strijeljane. To znači da je onih ostalih više od stotinu likvidirano bez ikakvih sudskih presuda. za njih je bilo dovoljno da su optuženi. Tek naknadno su pojedine obitelj tražile da se te osobe proglase mrtvima, kako bi mogle ostvariti nasljedna prava “, naveo je istraživač.
Razlozi zbog kojih su oni stradali su u prvom redu ideološke prirode. Oni su smatrani, proglašeni ili su osumnjičeni kao državni neprijatelji, ratni zločinci i sudbina im je bila takva da su izvedeni pred streljački stroj, rekao je Mačković.
Po oslobođenju zemlje, poslije Drugog svjetskog rata, pogubljen je bez suđenja veliki broj civila, uglavnom Mađara i Nijemaca, pod optužbom da su bili “narodni neprijatelji”, suradnici ili pristaše okupatorske vojske u Vojvodini do 1944. i 1945. godine.
Istraživanje Stevana Mačkovića prvo je pokazalo da je među nekoliko tisuća pogubljenih bilo i žrtava hrvatske pripadnosti.
Mađarska zajednica je svojim civilnim žrtvama u Subotici 1994. podigla spomenik “Ptica slomljenih krila”, no on je koncem 2013. ukraden i još uvijek nije pronađen, niti su počinitelji otkri veni.
Spomenik u Subotici jedan od malobrojnih podsjetnika u Vojvodini i Srbiji na civilne žrtve komunističkog režima u ranim godinama oslobođenja Jugoslavije od fašizma.
U Vojvodini je po oslobođenju 1945, kako je procijenio Centar za istraživačko novinarstvo (cins), streljano oko 45.000 civila, uglavnom Nijemaca i Mađara.
Biografija
Stevan Mačković rođen je 1959. godine u Subotici, gdje se i školovao do odlaska na studije u Novi Sad. Diplomu prof. povijesti stiče 1984. godine. Radio je kao nastavnik u osnovnoj školi, te u Gradskom Muzeju. Od 1985. do 1988. godine je asistent na za predmet povijest Jugoslavije, na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Vratio se u Suboticu krajem 1988. godine, nakon jogurt revolucije. U subotički Povijesni arhiv dolazi početkom 1992. godine i radi kao arhivist. Redovito publicira povjesničarske i radove iz oblasti arhivistike, studije i članke, mahom u lokalnim, ali i inozemnim časopisima.
Sudionik je Drugog kongresa hrvatskih povjesničara (Pula, 2004). Od 2009. godine ima zvanje arhviskog savjetnika. Glavni je urednik časopisa Arhiva – Ex Pannonia i član uredništva Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Autor je jedne autorske monografije – Industrija i industrijalci Subotice 1918-1941, Istorijski arhiv, Subotica 2004. i dvije koautorske – Nastanak i razvoj predškolstva u Subotici, PU Naša radost, Subotica, 2004. iCrveni krst u Subotici 1886 – 2006, Crveni krst, Subotica 2006. Od lipnja 2001. godine nalazi se na mjestu ravnatelja subotičkog Povijesnog arhiva.