Šest stoljeća pisane povijesti Tavankuta

Događanja u prošlosti su davno završena, okončana, pa time i nepromjenjiva. Ali spoznaja o njima – oličena u povijesnoj i drugim humanističkim znanostima, je živa, uvijek podložna novim sagledavanjima, ne samo u ovisnosti od kuta gledanja već od upoznavanja i tumačenja novih vrela-izvora koji je objašnjavaju i svjedoče. Na tome tragu Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je u suradnji s mjesnim HKPD Matija Gubec u Tavankutu organizirao kolokvij na temu »Tavankut u povijesti 580. godina od prvog spomena u povijesnim dokumentima«. Predavač je bio povjesničar i ravnatelj Povijesnog arhiva iz Subotice Stevan Mačković, a predstavio je arhivske dokumente koji predstavljaju izvore za isčitavanje prošlosti Subotice i njezine okolice, pa tako i Tavankuta.
»Cilj predavanja bilo je pregledno obuhvatiti šest stoljeća pisane povijesti Tavankuta kroz arhivske i druge izvore. Prvi pisani spomen o Tavankućanima je iz 1436. godine što je zapravo 3 godine starije od do sada korištenog datuma iz 1439. O čemu se radi? Te daleke 1439. godine kralj Albert je 9. svibnja 1439. u Požunu/Bratislavi dao u zalog braći Hunyadi gradove – naselja Madaraš, Tavankut, Suboticu, Halaš, kao i polovinu sela Česapa za 2757 forinti u zlatu. To je ostalo zapisano na 2 lista latinskim jezikom. Dokument je 1977. pronašao subotički arhivist Gašpar Ulmer u Budimpešti. Ali, godinu dana kasnije, također u budimpeštanskom državnom arhivu, nađen je drugi dokument – iz 1436. godine na latinskom jeziku s izvješćem ‘o zulumčarenju Subotičana, Tavankućana i Madarošana na imanju u B. Monoštoru’. Ta dva lista pronašao je arhivist Lászó Magyar«, kazao je Mačković.
Govoreći o imenu naselja kroz povijest, Mačković je naveo da se ono u povijesnim izvorima bilježi u nekoliko varijanti: tako se 1528. spominje Torankut, 1567. Tarankut, 1579. Tariankut. Počevši od polovice 18. stoljeća naselje-pustara Tavankut pripada subotičkom administrativnom okviru. U to doba pa nadalje već imamo česte pisane dokumente, prepisku gradskih vlasti u kojima se naselje imenuje kao Tavankut. Posebno su kao izvori zanimljive i ilustrativne karte, mape, projekti preko kojih možemo pratiti promjene, rast i razvitak mjesta. Tako znamo za kartu iz 1789. (tada obuhvaća 5454 jutra), projekt mjesne crkve iz 1897. godine, itd. Arhivski podatci također bilježe demografski vrhunac Tavankuta oko 1920. godine, kada je naselje brojalo preko 10.000 stanovnika.
Prije početka kolokvija, predsjednik mjesnoga Društva Matija Gubec Ladislav Suknović podsjetio je prisutne na ativnosti udruge vezane za turizam te dodao kako će ovi podaci pojasniti sliku o prošlosti mjesta, te pomoći pri definiranju turističke promidžbe.
Tajnik ZKVH-a Josip Bako je pozdravljajući nazočne napomenuo kako Zavod u svojem djelovanju za cilj ima i promoviranje povijesnih tema vezanih za zajednicu vojvođanskih Hrvata.