Zbog zastoja u postupku povrata oduzete imovine i ponovnog djelovanja Zaklade Lazara Mamužića odnosno neobjašnjivog odugovlačenja ovog postupka, potomci nekadašnjeg gradonačelnika Subotice – jedan od inicijatora reosnivanja i upravitelj Zaklade Lajčo Mamužić, predsjednik Upravnog odbora Zaklade Josip Mamužić i član UO Zvonimir Mamužić, uz prisustvo odvjetnika u ovom slučaju Marina Vilova, održali su u utorak, 17. prosinca, sjednicu Upravnog odbora, s ciljem upoznavanja javnosti s ovom problematikom. Simbolično, sjednica je održana u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji se nalazi u Ulici Laze Mamužića, i to na Lazarev imendan, na dan kada su svojedobno tijekom tri desetljeća dok je Zaklada bila aktivna, svake godine uručivani pomoć i stipendije.
Predsjednik Upravog odbora spomenute Zaklade, Josip Mamužić podsjetio je kako su se koncem 2016. godine, kada su bili u Agenciji za restituciju, ponadali da je ovaj slučaj pri kraju, nakon što su uradili što se dodatno od njih tražilo, a to je da se u Agenciji za privredne registre (APR) službeno registriraju.
»Registrirali smo se u APR-a, a nakon dužeg vremena stigao nam je dopis da isto to trebamo uraditi i prema Ministarstvu kulture. Budući da se u 2019. po pitanju povrata oduzete imovine i Zaklade ništa nije dogodilo i da prepiska odnosno komunikacija s ovim ministarstvom traje od početka ove godine, odlučili smo potražiti pomoć kako bi izašli iz ovog tzv. ćorsokaka«, rekao je on.
Odvjetnik u ovom slučaju Marin Vilov, koji je u listopadu uputio tužbeni zahtjev Upravom sudu u Beogradu, a čiji se odgovor još uvijek čeka, navodi kako suština problema leži u pravnom subjektivitetu Zaklade.
»Onog trenutka kada je Zakladi oduzeta kompletna imovina, ona je prestala postojati. Kao zakonski nasljednici, pojavili su se potomci obitelji Mamužić i sada nas Ministarstvo kulture dovodi u jednu pat poziciju tvrdeći da Zaklada ne postoji, što se dogodilo samim činom oduzimanja imovine. Oni traže dokaz da je Zaklada nekada bila upisana u registar odnosno da je bila aktivna, a kako je mogla biti aktivna kad joj je oduzeta imovina? Prave problem i oko nasljednika iako smo im podnijeli rješenje o nasljeđivanju. U Agenciji za restituciju su korektni, ali probleme pravi APR koji nam ne dozvoljava da mi to reorganiziramo«, pojašnjava Vilov.
Zbog toga su, kako dodaje, završili na Upravnom sudu da se utvrdi zašto se ova Zaklada ne može reorganizirati. U tužbi je, kaže, naveo i to da ako se ne može vratiti Zaklada, neka se vrati zemlja, na što nasljednici imaju pravo.
»Ključni problem je znači pravni subjektivitet što smo četiri puta oborili žalbom. Učinit ćemo to i sljedeći put, ali nas konstantno upućuju na druge institucije.«
Hvale vrijedna inicijativa
Želja Mamužićevih potomaka, prema riječima Lajče Mamužića, nije da se imovina koristi u privatne svrhe, već da se nastave baviti dobrotvornim aktivnostima koje je prije više od jednog stoljeća pokrenuo njihov predak Lazar Mamužić.
»Naš osnovni cilj je da se sredstva dobivena arendom ili zakupom placa usmjere na stipendiranje uspješnih subotičkih studenata i srednjoškolaca. Željeli smo da javnost čuje o ovom problemu, a za pomoć smo se obratili i zastupniku u Skupštini Srbije Tomislavu Žigmanovu da nam, ako može, pomogne u ostvarenju ovog cilja. Ako uspijemo, spremni smo s predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća zajednički pripremiti natječaj za dodjelu stipendija nadarenim učenicima«, kaže Lajčo Mamužić.
O ovom slučaju i važnosti njegovog rješavanja za hrvatsku zajednicu, Žigmanov kaže:
»Hvale je vrijedna inicijativa članova obitelji Mamužića ne samo kada je riječ o otrgnuću od zaborava svojega pretka Lazara Mamužića i njegovog nesvakidašnjeg dobrotvornog rada, napose kada je riječ o pomaganju siromašnih i darovitih učenika, već i zalaganje da se nepravda koja je učinjena prema njemu u vidu oduzimanja imovine – riječ je o imovini koja danas vrijedi više od milijun eura, na neki način sada ispravi. Tim prije je sve to važno i za zajednicu Hrvata u Subotici, jer se zalaganjem ove generacije Mamužića jasno pokazuje da su u poraću ovdašnji imućniji Hrvati i njihove ustanove kao što je i Zaklada Lazara Mamužića bili žrtve jedne nepravedne politike, politike koja je čak i plemenita nastojanja, kao što je financijska potpora siromašnim učenicima, ukidala. Koliko je meni poznato, ovo nije jedina imovina koja je oduzeta nekoj ustanovi, no ovdje smo svjedoci najvećeg nemirenja članova obitelji. Dobro bi bilo kada bi to potaknulo i druge oštećene da javno počnu govoriti i o ovom segmentu povijesti Hrvata u Vojvodini.«