Adresa: Prvomajska 2
Današnja Pošta
Zbog putnih pravaca koji su se zrakasto širili do središta grada spontano nastali urbani blokovi su se u dijelu najbližem centru sužavali samo na jednu parcel. Tako sui parcele koje sun a karti iz 1799. godine obilježene brojevima 187 i 188 u I kvartu, i koje su se nalazile na mjestu današnje palače Pošte, činile vrh i istovremeno jednu stranu urbanog bloka.Obje su bile nepravilnog bloka sa podužnim kućama zabatom okrenutim današnjoj ulici Maksima Gorkog. Vodotok koji se spuštao ka Mlaki nije izravno doticao ove parcele, ali je tekao unutar obodnih ulica na koje su one bile orijentirane. Do katastarskog premjera grada 1838. godine ove parcele su formirale jedinstvenu cjelinu čiji vlasnik je bio knjigovezac Antal Vali. Parcela je izlazila na tri ulice koje se danas zovu Prvomajska, Maksima Gorkog i Ivana Gorana Kovačića. Velika podužna kuća protezala se duž uličnog fonta današnje Prvomajske ulice, a zabatnim zidom je izlazila na Ulicu Maksima Gorkog.
Antal Vali je kuću prodao 1842. godine bravaru Martinu Šuica. Ovaj ju je nakon svega četiri godine prodao na licitaciji Lajoš Totu, službeniku gradske administracije koji je vodio brigu o redu na pijaci ispred Gradske kuće.
Do katastarskog premjera 1878. godine na parceli su se desile značajne promjene. Parcelom je dominirao objekt na uglu Verešmartijeve i Damjanić ulice. Na njega se nadovezao manji objekt koji je zatvarao cijeli ulični front prema Damjanićevoj ulici. Najveći dio uličnog fronta prema Verešmartijevoj ulici zatvarao je još jedan objekt većih dimenzija i osnove neobičnog oblika. Između njega i pominjanaqog manjeg objekta nalazioo se uski prolaz ka unutrašnjosti parcele, gdje je bio smješten još jedan uzdužni objekt.
Pred kraj 19. stoljeća kuća je došla u posjed dr Adolfa Vilhajma, tada glavnog gradskog liječnika u Subotici, i njegove supruge Etele Hiršenhauzer. On je 1894. godine predao molbu za izgradnju nove spratne kuće prema projektu Titusa Mačkovića. Iako projekt nije sačuvan, može se pretpostaviti da je kuća do današnjih dana sačuvala izvorni izgled. Već tada kuća je u potpunosti zatvarala sva tri ulična fronta, a zajedno s pomoćnim objektom koji se naslanjao na četvrtu rub parcele formirala je malo atrijumsko dvorište.
Monumentalnost ovoj palači daje njena veličina. U oblikovanju nema elemenata koji bi je još isticali. Ona nema Erker, niti atike, niti bilo koje druge umjetno nadodate elemente koji bi naglašavali veličinu zdanja. Fasadno platno čini skladan ritam prozora koji su postavljeni u ritmičkom nizu i koji su bez prekida obavljali objekt. Kasnije, kada je u građevini smještena pošta, prekinut je ovaj skladan ritam izbijanjem vrata na kutnom zakošenom dijelu. Raskoš građevini daje bogata neobarokna dekoracija. Iznad polukružno zasvedenih prozora u prizemlju se nalaze segmentno oblikovani a iznad spratnih pravokutnih otvora polukružni timpanon. Kolski ulaz se nalazi u Prvomajskoj ulici. Samo nekoliko godina nakon izgradnje najamne kuće u njoj je otvorena šesta apoteka u povijesti grada. Zgrada je vremenom postala jedan od prepoznatljivih toponima Subotice. Zbog svoje ljepote, a pogotovo nakon što je premještena pošta iz palače Subotičke štedionice i pučke banke dd postal je omiljeni motiv starih razglednica. Vremenom su potrebe pošte prerasle okvire parcele i građevine. Dograđeni su novi objekti, ali oni nisu bitno narušili sklad ovog zdanja.
Najamna palača dr Adolfa Vilhajma bila je među prvim građevinama koje su krajem 70. godina 20. stoljeća restauirana. Narednih tridesetak gdina je ostavilo tragove na fasadama, te bi danas bilo neophodno ponovno pristupiti restauraciji.
