Adresa: Preradovićeva 13
Arhitekt: Maćaš Salgo
Pored niza drugih faktora, spontano formirana ulična matrica grada je stvorena kao rezultat osnovnih komunikacijskih pravaca u Subotici. Baš zato se Ulica Laze Mamužića dijagonalno probija povezujući Somborski put sa Preradovićevom ulicom i dalje sa Bajski ili Halaška putem. Komunikacije su uvjetovale nepravilan, gotovo trokutni, i blago zaobljeni oblik parcele na uglu ove dvije ulice. Specifičan oblik parcele uvjetovao je i nepravilan oblik građevine na njoj. Pogodnost kutne lokacije povlačila je za sobom specifičnost u oblikovanju i organizaciji osnove. Situacija na zemljištu prilikom katastarskog premjera 1838. godine pokazuje da pogodna lokacija nije bila adekvatno iskorištena. Na parceli u vlasništvu Ladislava Kujundžića nalazila se samo uzdužno postavljena kuća, zabatom okrenuta Preradovićevoj ulici. U produžetku placa, uz Ulicu Laze Mamužića nalazio se i manji pomoćni objekt. Stanje na parceli evidentirano prilikom katastarskog premjera grada 1878. godine tek je neznatno promijenjeno. Naime, povećane su dimenzije pomoćnog objekta. U posljednjem desetljeću 19. stoljeća iu prvom desetljeću 20. stoljeća kuća je i dalje pripadala članovima obitelji Kujundžić točnije nasljednicima Augustina Kujundžića: Ivanu, Petru, Andriji, Dominiki, Mariji i Kristini.
Tek 1910. godine prema projektima Maćaša Salgo izgrađen je današnji stambeni objekt za udovicu Imrea Kiša. Tom prilikom ispravljena je regulacijska linija Petrove ulice na dijelu koji zauzima ova parcela, ali do danas ona nije dosldno provedena na čitavom potezu ulice. Projektant je vješto iskoristio parcel nepravilnog oblika i stvorio objekt vrijedan divljenja. U organizaciji osnove arhitekt nije dao nepoznata rješenja. Uski, rubno postavljeni pješački prijelaz vodio je do dvorišta. Bočno se otvarao hol koji je ujedno bio i ulaz u prvu sobu. U uličnom dijelu se nalazilo šest soba u nizu. Tri su bile orijentirane prema Verešmartijevoj ulici, najveća je bila na uglu, dok su dvije gledale prema Petrovoj ulici.Tamo se na kraju objekta nalazio zaseban pomoćni ulaz. Namjena prostorija u projektu nije definirana, čak ni kupatilo nije označeno. Prostorije orijentirane ka dvorištu nepravilnog su oblika, što je posljedica nepravilnog oblika parcele.
Maćaš Salgo je projektirao individualne stambene kuće kao na pokretnoj traci. Često je primjenjivao gotovo identične projekte prilagođene datum lokacijama, nerijetko je na istu organizacijsku osnovu kačio drugče fasadu. Ova građevina, zbog specifične lokacije, nije spadala u rutinski posao. u projektu je predviđena jedna vrsta dekoracije, ali je pod utjecajem arhitekte ili vlasnika, ipak, izvedena druga. Kao što su činile i mnoge druge arhitekte, Salgo je pri projektiranju ovog objekta primijenio podjelu žbuke na kvadrate, u gornjoj polovici fasadnog platna. U potkrovnom pojasu planirana dekoracija je nešto bogatija, s primjenom četvornih keramičkih pločica. Fasada iz Preradovićeve ulice je asimetrična. Uz susjedni objekt se nalazi uzani stambeni ulaz sa elegantno oblikovanom kapijom. Uz njega je postavljen rizalit elegantnih izduženih linija, s atikom izlomljenih kontura. Pored kvadratne podjele fasadnog platna jedinu dekoraciju čine otvor elipsastog oblika i prozor izduženog oblika na Atici. U međurizalitnom pojasu se nalaze tri prozora, da bi prije zaobljenog kutnog dijela uslijedio još jedan identičan rizalit. Svi prozori su identični, dvokrilni i lučno zasvedeni, raspoređeni u ritmičkom nizu na fasadnom platnu. Za razliku od uobičajene prakse da se na kutovima objekata najčešće formiraju atike, podižu tornjevi, ova kuća je drugačije koncipirana, što je također čini posebnom.
Mada ovako oblikovana fasada ne obiluje dekoracijom, ona je prilikom izgradnje još pojednostavljena i oblikovana uspješnije nego što je projekt nudio. Osnovni koncept građevine i same fasade nije bio izmijenjen. Umjesto podjele fasadnog platna na kvadratiće, uz prozore su se od sokle do potkrovnog vijenca izdizalenjednostavno profilirane vertikale. Ovo je izduživalo građevinu i davalo joj izuzetnu eleganciju. Prozori su pojednostavljeni, pravokutni. Izuzetan detalj na objektu čini ulazna partija sa secesijski oblikovanom nadstrešnicom koja je riješena kao kombinacija kovanog željeza i stakla. Ovaj objekt, koji se može svrstati među najbolja ostvarenja Maćaša Salgo, do danas je zadržao izvornu ljepotu.
