(Park Ferenca Rajhla / Lenjinov park 13)
Zgrada je izgrađena 1898. godine za Ferenca Šimstija, vlasnika, tada, najmodernijeg mlina u okolici. Projektirao ju je Titus Mačković u stilu neogotike. Palača je posljednja, četvrta u nizu na sjevernom dijelu parka, na uglu Lenjinovog parka, naslonjena na Leović palaču, preko puta željezničke stanice. Kutna, jdnospratna građevina u obliku slova I blago je uvučena u odnosu na ostale građevine u nizu. Ispred je ograda od kovanog željezo i predbašta. Vlasnik palače složio se s prijedlogom projektanta, da mu kuća bude ukrašena kompilacijom srednjevkovnih gotskih motiva. Fasada iz Lenjinovog parka je s naglašenim središnjim rizalitom, s tri grandiozna otvora lomljenog, gotskog luka, s omanjom Kaiju u središnjem ljuku. Stupovi koji naglašavaju vertikalizam gotike smireno markiraju uvučenu terasu iznad koje se uzdiže toranj. Prozori su udvojeni u prizemlju sa segmentno završnim obrubi, osim onih n središnjem rizalitu koji su identični prozorima katnog dijela sa opSiv lomljenog luka. Svi prozori imaju podjelu okana u obliku slova T i trolisnu podjelu u lomljenom luku. Kut objekta u prizemlju ima ulaz, naknadno dodan za potrebe apoteke, dok je fasada na katu iskošeni s visećom terasom natkrivenom izduženim, piramidalnim tornjem prekrivenim stepeništima. Fasada od strane žlezničke stanice je s plitkim centralnim rizalitom sa udvojenim otvorima gotičkog luka. Duž cijele fasade dominira horizontalni vijenac, neprimjeren gotici, ali opravdan kod Vermes i Mamuzić palače, koje zajedno čine jednu cjelinu, a građene su u neorenesansnom stilu, nešto ranije. Dvorišne fasade objekta su nešto jednostavnije, različitih otvora, a jedino na rizalitu bočnog dijela dominira jedan gotski prozor, trodijelne podjele sa lomljenim lukom iznad koga je motiv detline s četiri lista. Krov je dvoslivnim, pokriven biber crijepom.