Trodnevnica na čast sv. Antunu Padovanskom

Od ponedjeljka do srijede, 10. do 12. lipnja, u katedralnoj župi sv. Dimitrije, đakona i mučenika, upriličena je trodnevnica na čast sv. Antunu Padovanskom, koju je predvodio vlč. Ivica Zrno, pastoralni suradnik.
Na trodnevnicu su se odazvali brojni župljani srijemskomitrovačke katedralne župe, pristupanjem Sakramentu pomirenja, te slavljenjem euharistijskoga slavlja. Trodnevnica je bila priprava za blagdan sv. Antuna, a kao daljnja priprava tradicionalno je upriličena pobožnost 13 utoraka na čast ovome svecu. Svaka večer imala je svoj duhovni impuls, u kojem su razmatrana liturgijska čitanja, te istaknut poticajni vjernički primjer.
Predvoditelj trodnevnice vlč. Ivica Zrno u prvoj je večeri, govoreći o liku Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, naglasio vrijednost i veličinu života Crkve u kojoj bismo se trebali osjećati kao u obitelji. Crkva nas povezuje u duhovnu obitelj. Slušajući riječi koje Krist izgovara s križa, čujemo jasno da je Ivanu rečeno: »Evo ti majke«. Tom rečenicom Krist šalje jasnu poruku o Marijinoj ulozi u Crkvi, o zajednici za koju i u kojoj moramo živjeti, te jasnu poruku da je Marija i naša Majka. Život sv. Antuna nam progovara na isti način. Sveti Antun je živio u Crkvi i za Crkvu. Rado ga zazivamo za pomoć i nebeski zagovor. To nije pogrešno! No, u isto vrijeme moramo biti svjesni da ćemo svetom Antunu biti bliski i dragi, tek u onom trenutku kada se trudimo nasljedovati njegov vjernički primjer.
U drugoj večeri trodnevnice naglasak je stavljen na riječi iz evanđelja po Mateju: »Besplatno primiste, besplatno dajte« (Mt 10, 8).
Obilje je darova koje smo primili od Gospodina. Mnogi od tih darova mogu biti iskorišteni na dobar i ispravan način, točno onako kako je Gospodin i zamislio, tj. da budu na korist naših bližnjih. Tek tada dar koji smo primili, a nismo za njega zaslužni, ima svoju vrijednost i težinu. U isto vrijeme dar se može iskoristiti na krivi način, može se zloupotrijebiti za vlastiti probitak, za stjecanje ovozemaljske slave. Gledajući život sveca, čijeg se vjerničkog primjera danas sjećamo, nužno je uočiti koliko je cijeli svoj život, pa i darove koje je od Boga primio, stavio u službu Boga, čije Ime je želio navijestiti. Također, promatrajući sv. Antuna, vidljivo je potpuno isto. Ljudi su ga rado slušali, jer je imao dar govora, rado su mu odlazili, jer je činio mnoga čuda. Ali njegova veličina nije u govoru, čudesima ili bilo kojem drugom daru. Njegova je veličina u poniznosti i životu koji govori o Izvoru svih njegovih darova. Na tome putu smo pozvani nasljedovati ove duhovne velikane.
U trećoj večeri trodnevnice naglašen je vjernički primjer koji nam pruža sv. Antun Padovanski.
Promatrajući život i primjer koji nam on pruža i mi bismo trebali osjetiti potrebu reći DA Božjoj ponudi u našem životu. Živjeti za evanđelje i ne pokolebati se trebao bi i nama biti ideal. Takav poticaj sv. Antunu dali su braća franjevci koje su Arapi ubili zbog vjernosti evanđelju, Kristu i njegovu putu. Mi ne znamo što će se sve od nas tražiti u životu, ali smo, potaknuti ovim primjerima, pozvani nasljedovati vjeru i djelo svetoga Antuna.