Prvi Svjetski festival hrvatske književnosti održan je od 15. do 17. studenoga u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade Hrvatsko slovo i Društva hrvatskih književnika. Na trodnevnom festivalu koji za cilj ima okupiti hrvatske književnike diljem Europe i svijeta, sudjelovali su književnici iz BiH, Mađarske, Austrije, Crne Gore, Srbije (Tomislav Žigmanov i Lajčo Perušić) te drugih europskih zemalja.
Središnja tema festivala bila je položaj hrvatskih književnika u sredinama u kojima žive, njihove veze s matičnom književnošću i kulturom, kao i veze s kulturom i književnošću u kojima žive.
Tomislav Žigmanov smatra kako se sudjelovanjem na ovakvim susretima jača vidljivost književnosti Hrvata iz Vojvodine, te da poziv za nastup predstavlja i priznanje ovdašnjim ostvarenjima u tom području.
»Govorio sam o institucionalnom okviru na planu knjige, o nakladnicima, valorizaciji, nagradama koje imamo, planovima kada je u pitanju otvaranje prostora za mlade autore, žanrovskoj zastupljenosti… Istaknuo sam i dva raritetna momenta s kojima se možemo dičiti: to su dijalektalno pjesništvo na štokavskoj ikavici, koje je vjerojatno umjetnički najrelevantnije na sveukupnoj hrvatskoj književnosti sceni, te naše pjesništvo religijskog sadržaja, gdje imamo značajne ostvaraje. Kada je u pitanju navezanost na maticu, najveći izazov kojega sam izložio jeste pitanje umatičenja – na koji način možemo biti integrirani u prostor hrvatske književnosti kad je u pitanju elementarna vidljivost u prostoru periodike i naklade, sustavu valorizacije, pitanja članstva u odborima koji upravljaju književnim procesima, do sudjelovanja u programima. Ukazao sam i na to da knjige koje ovdje objavljujemo još uvijek nisu dostupne u Hrvatskoj, odnosno da nijedna institucija još nije do sada našla rješenje za to da li putem otkupa ili prikupljanja tih naslova«, kaže Žigmanov.
Lajčo Perušić je u svojem izlaganju naglasak stavio na ikavski govor bunjevačkih Hrvata u Bačkoj. Upozorio je kako je ta ikavica u Srbiji uzeta iz svog hrvatskog jezičnog gnijezda i zloupotrebljena za novi fiktivni službeni bunjevački jezik.
»Pošto su kreatori tog novog ikavskog jezika napustili lingvističko pravilo uporabe glasa jat (ě), a glasove ‘i’, ‘e’, ‘ije’, počeli su primjenjivati gdje treba i ne treba, to je dovelo do vrhunca kulturnog siromaštva. To se najčešće odnosi na glas ‘i’. Ukratko, krađom ikavskog govora iz hrvatskog jezičnog identiteta za potrebe novog bunjevačkog standardnog jezika, Bunjevci koji se ne smatraju Hrvatima su od ikavice učinili običnu nakaradu«, kazao je Perušić.
U sklopu festivala, održano je i predstavljanje knjige Domovinske i emigrantske teme Pavla Tijana, recital posvećen Vukovaru i Škabrnji, izložba pjesničko-gr_afičkih mapa iz naklade Zbirke Biškupić.
Festival je održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Najnovije vijesti: