SUBOTICA – Središnja proslava Dužijance započela je u nedjelju, 11. kolovoza, u subotičkoj župi sv. Roka, odakle su se ovogodišnji bandaš Pavle Horvacki i bandašica Snežana Skenderović uputili u subotičku katedralu * Radost je i šling, koji otvaranjem malenih praznina mijenja jednoličnost i dopušta vidjeti u toj jednoličnosti radost i maštovitost * Ova manifestacija zaslužuje da se o njoj govori više, ne samo na lokalnoj ili nacionalnoj razini nego i u širim europskim okvirima, rekao je europski povjerenik Tibor Navracsics
Stoljetna zahvala Bogu za kruh svagdanji i ove godine, po 109. puta orila se subotičkom katedralom i središnjim Gradskim trgom. Povijest i sadašnjost preplitali su se kroz brojne manifestacije kojima je obilježena ovogodišnja Dužijanca.
Središnja proslava započela je u nedjelju, 11. kolovoza u subotičkoj župi sv. Roka, kolijevci objedinjene Dužijance, gdje je svečani blagoslov ovogodišnjem bandašu Pavlu Horvackom i bandašici Snežani Skenderović, kao i seoskim bandašima i bandašicama, te mladima u nošnji podijelio župnik ove župe i predsjednik UBH Dužijanca mons. dr. Andrija Anišić.
Nakon ispraćaja i pozdravne pjesme Kraljica, uslijedila je povorka do subotičke katedrale sv. Terezije Avilske gdje je služena svečana sveta misa. Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. dr. Ivan Šaško, uz koncelebraciju subotičkog biskupa mons. dr. Ivana Pénzesa, katedralnog župnika mons. Stjepana Beretića, svećenika Subotičke biskupije, te svećenika iz Hrvatske i Mađarske.
U svečanoj procesiji, osim spomenutih bandaša i bandašica te svećenstva, u crkvu koja je bila ispunjena narodom te mladima i djecom u nošnji ušli su i mali bandaš Matija Matković i mala bandašica Petra Ivković Ivandekić, koji su svoju Dužijancu malenih proslavili prije dva mjeseca.
Prigodnu homiliju održao je predvoditelj euharistijskog slavlja biskup Šaško podsjetivši se Isusovih riječi: Ne boj se malo stado! Gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce…
»Gledajući nas u ovome euharistijskom ozračju, na zahvalnosti na plodovima zemlje i svemu što obuhvaća Dužijanca usuđujem se u tim Isusovim riječima čitati najveću zapreku za ljudsku sreću i nedostatke u našim suvremenim društvima. No, Isus nam daje srce, daje nam radosnu vijest da bismo se trajno vraćali na ispravan put. On je put koji vodi ka ispunjenosti, koji liječi bolesti, naše suvremenosti. Taj Isusov odgovor moguće je vidjeti upravo u Dužijanci. U ovome što pred sobom gledam, uvijek stojim s divljenjem. Ovdje je sažetak mudrosti životnoga iskustva, ljudskih očekivanja i kulturalnih oblika sposobnih prenositi smisao. Nismo li svakoga dana suočeni s nekim strahom? Nismo li pred nekom prijetnjom koja unosi tjeskobu u naše živote? Ne osjećamo li se pred tolikim događanjima pred otajstvom zla premalenima i preslabima? A Isus je radosna vijest. Nije došao da bi nas prignječio u našemu grijehu ili uronio u strah nego je došao navijestiti pohvalu malenosti koja zahvaćena Bogom pokazuje veličinu. Svijet trajno donosi prijetnju i strah i obescjenjuje malenost, a kršćanstvo, kultura koja raste iz njega dokida strah i pokazuje snagu malenosti. U Dužijanci ispod veličanstvenih i velebnih remek dijela nalazi se snaga i mudrost malenosti. Snaga radosti koja provire iz svakoga dijela njezina izražaja. Ispred nevažnih detalja. Ti detalji koji se njeguju, koje primjećuje ljubav i danas su pred nama. I u tome me uvijek privuče ljepota, koja je izvezena negdje na rubovima ruva, života, na rubovima susreta. Radost koja se vidi u raznim cvjetnim motivima na širokim plohama, poput širokih polja i prostranstava ovdje u vašem kraju. Ta radost je i šling, koji otvaranjem malenih praznina mijenja jednoličnost i dopušta vidjeti u toj jednoličnosti radost i maštovitost. Sve je to čovjek u ovome ozračju učio i pohranio. Učio je od mudrosti malenoga sjemena. Reći će netko: ta radost se ne može nametnuti, ne može se proizvesti niti osvojiti. Radost je uvijek dar. No, zašto je nema više?«, dio je propovijedi biskupa dr. Ivana Šaška.
Na euharistijskom slavlju Dužijance uvijek je osobito dojmljiv prikaz darova, kada mladi u nošnji prinose na oltar vino i vodu, plodove trsa i zemlje, te kada svaki bandaški par prinese krunu Dužijance iz svoga mjesta.
Svečanosti liturgijskog slavlja Dužijance pridonio je i Katedralni zbor Albe Vidaković, kao i vokalni i instrumentalni solisti koji su svojim umijećem slavlje učinili veličanstvenim. Osobit dojam ostavio je nesvakidašnji spoj roga i trublje uz orgulje, a sve pod ravnanjem mo. Miroslava Stantića.
Nakon zahvale Bogu, slijedio je mimohod kroz grad u kom su se sudionici Dužijance uputili ka središnjem gradskom trgu. Kako nalaže dugogodišnja tradicija povorku je predvodio barjaktar, konjanik s barjakom Dužijance, a iza njega nizali su se konjanici, velika pletena žitna kruna i veliki klas, kao simboli Dužijance, te kraljice, djeca, risari, radni dio povorke s gostima, kulturno-umjetnička društva iz zemlje i inozemstva, pratitelji bandaša i bandašice, seoski bandaši i bandašice, te središnje ličnosti, bandaš i bandašica. Na improviziranom salašu goste su dočekali domaćini salaša Dajana i Davor Šimić, te u ulozi majke i dide Ružica Šimić i Vlatko Vidaković, te djeca Lana Šimić i Barbara Piuković.
Bandaš Pavle Horvacki obavijestio je domaćina salaša da je ris gotov, te mu je predao vijenac ispleten od žita. Domaćin je poljubio vlaće u vijencu i polio ga vinom, a domaćica je bandaša i bandašicu kao i sve nazočne poškropila vodom i posula mekinjama »da bi i dogodine žito bilo čisto ko voda i da ga ima tušta ko mekinja«.
Osim žitnog vijenca uveden je dodatni znak žetve – kruh, koji povezuje oltar i grad. Taj kruh je gradonačelniku Subotice Bogdanu Labanu uručila ovogodišnja bandašica Snežana Skenderović, a on ga je pokazao nazočnima na sve četiri strane svijeta, te se obratio riječima:
»Danas se okupljamo u srcu Subotice, na glavnom gradskom trgu, ne samo da proslavimo uspješno okončanje ovogodišnje žetve već da proslavimo rađanje novog roda žita i novog kruha. Mi danas odajemo počast generacijama bandaša i bandašica koji su prije nas proslavljali kruh, kao najljepši dar plodne vojvođanske zemlje. Kao najveću radost i najvrjednije bogatstvo. Slavljenje naslijeđa prošlih generacija, naših predaka, koji su u srž svog i našeg bića utkali univerzalne vrijednosti: predanost, marljivost, slobodu i poštovanje. Naša Subotica je uspjela razviti se, održati i ojačati, te izrasti u zajednički dom 21 nacije, koje slobodno žive u susjedskoj ljubavi i skladu« rekao je gradonačelnik.
Na poziv UDB Dužijanca, koja je organizator Dužijance, ovogodišnjem slavlju je nazočio i član Europske komisije i povjerenik za kulturu, obrazovanje, sport i mladež pri Europskoj uniji u Bruxellesu Tibor Navracsics, koji je bio osobni pokrovitelj Dužijance, te se ovom prilikom obratio javnosti.
»S velikim poštovanjem i zadovoljstvom prihvatio sam se pokroviteljstva ovogodišnje Dužijance, svečanog obilježavanja zahvale Bogu za uspješan završetak žetve, a to onda znači i za kruh naš svagdašnji, koji bunjevački Hrvati na poseban način uspješno organiziraju već stoljećima, nekada u svojim domovima, salašima i mjesnim crkvama, a već nekoliko desetljeća i na ulicama Subotice i ostalim mjestima okolice. Dužijanca koja u sebi sadrži i niz drugih kulturnih aktivnosti pohvala je čovjeku i njegovu radu, ali i svima koji rade na kulturnom, prosvjetnom i društvenom polju i tako doprinose boljitku svoga naroda i svoga grada. Sve ovo što sam danas vidio i doživio, taj zanos i tu ljepotu koja zrači na licima sudionika, ali i gledatelja, učvrstila je moje uvjerenje kako ova manifestacija zaslužuje da se o njoj govori više, ne samo na lokalnoj ili nacionalnoj razini nego i u širim europskim okvirima. Tome ću i ja sa svoje strane nastojati pomoći«, rekao je Navracsics.
Nakon govora gosti i domaćini salaša su nazdravili vinom, a svi koji su htjeli zaigrali su veliko kolo na gradskom trgu.
U predvečerje su bandaš i bandašica skupa s predsjedništvom UBH Dužijanca posjetili grob Blaška Rajića, svećenika i župnika koji je objedinio sve dužijance u jednu. Tradicionalno bandašicino kolo održano je u večernjim satima, također na gradskom trgu u Subotici, a nazočne su zabavljali tamburaški ansambli: Ravnica, Biseri, Ruže, Hajo, San i Uspomena.
Svečana večernja molitva uoči središnje proslave Dužijance održana je u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske 9. kolovoza u nazočnosti pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. dr. Ivana Šaška, subotičkog biskupa mons. dr. Ivana Pénzesa, katedralnog župnika mons. Stjepana Beretića i brojnih svećenika. Pjevanje tijekom večernje molitve predvodio je Katedralni zbor Albe Vidaković, pod ravnanjem katedralnog zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića.
Bandaš i bandašica su na oltar prinijeli i krunu Dužijance, koju je i ove godine izradila poznata i priznata slamarka Jozefina Skenderović. Kruna je okićena žitom, te je autorica nazvala Žito – dragulji Dužijance.
Nakon svečane Večernje risari i risaruše su položili vijence od žita na spomenik Risaru i na bistu Blaška Rajića koji se nalaze u parku ispred Gradske kuće. U večernjim satima na glavnom gradskom trgu u subotici održana je Skupština risara. Risari s ovogodišnje manifestacije Takmičenje risara upriličili su scenski prikaz običaja pogodbe risara s gazdom. Nakon uspješnog dogovora uslijedila je folklorna večer na kojoj su nastupila kulturno-umjetnička društva: HKC Bunjevačko kolo Subotica, KUD Vuk Karadžić Temerin, HKPD Matija Gubec Tavankut, OKUD Mladost Subotica, KUD Mirče Acev, Prilep (Makedonija), MKC Népkör Subotica, KUD Šoko Patković Bobota (Vukovarsko-srijemska županija) Hrvatska i HKUD Kolo iz Subotice.
Petak je bio rezerviran za tamburaše i izbor pratitelja bandaša i bandašica, te su se tijekom večeri smjenjivali tamburaški ansambli i Subotičanima i gostima osigurali tri sata kulturnog programa. Tijekom večeri nastupili su ansambli: Ruže, Amajlija, San, Uspomena i Hajo.
Okupljenim građanima bandaša i bandašicu predstavio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a iste večeri uručene su i nagrade najboljim aranžerima izloga, koji su proglašeni dan ranije na Književnoj večeri.
Istu večer izabrani su i ovogodišnji pratitelji bandaša i bandašice: treći pratitelji su bili Magdalena Temunović i David Čota, drugi pratitelji Regina Dulić i David Bedić, dok je titula najlipči pratitelja Dužijance 2019. pripala Dunji Šimić i Filipu Šarčeviću. Oni su u nedjelju obnašali svoju ulogu pratitelja, kako na misi tako i u mimohodu kroz grad.
Među gostima Dužijance bili su i veleposlanik RH u Srbiji Gordan Bakota, iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Dario Magdić, državni tajnik Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave Ivan Bošnjak, predstavnici državnih tijela Hrvatske, županija i udruga, Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, AP Vojvodine, Grada Subotice, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, te predstavnici Katoličke crkve i hrvatskih udruga kulture.
Tijekom središnje proslave Dužijance 2019. svaku večer (petak, subota, nedjelja) okupilo se po nekoliko stotina posjetitelja koji su pratili program na glavnom gradskom trgu u Subotici. Kada znamo da se promijenila struktura stanovništva u Subotici, te smo svjedoci aktualnih podjela, čini se kako bi ovim odzivom ljudi trebali biti zadovoljni. Tijekom ovih dana posjetitelji su imali i priliku pogledati štandove s rukotvorinama i suvenirima, te se osvježiti na improviziranom salašu.
U nedjelju, tijekom povorke, je također lijepi broj Subotičana izašao na ulice, te je duž puta, od katedrale do trga, pratio svečani mimohod.