Četveroknjižje Izabrana djela I. – IV. Miroslava Slavka Mađera, plod zajedničke suradnje Društva hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predstavljeno je u srijedu, 23. listopada, na književnom salonu održanom u čitaonici Gradske knjižnice Subotica. Time je započela petodnevna proslava manifestacije Dani hrvatske knjige i riječi – dani Balinta Vujkova, koja 18. godinu zaredom tematizira knjigu i hrvatsku riječ i koja okuplja ljude koji žele sačuvati materinski govor.
»Četiri knjige izabranih djela u jednom strogom selekcijskom odabiru sadrže presjek kroz cjelokupan bogat opus Miroslava S. Mađera, rođenog u Hrtkovcima, simboličnom mjestu stradanja Hrvata u Srijemu, koji se zarana preselio s obitelji u Vinkovce gdje se školovao, a potom u Zagrebu proveo najveći dio svog života«, rekla je ovom prigodom prirediteljica četveroknjižja, znanstvena savjetnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, članica Društva hrvatskih književnika, Hrvojka Mihanović-Salopek. Ona se, uz isticanje važnosti ovog zajedničkog kapitalnog projekta koji je trajao oko četiri i pol godine, osvrnula i na sadržaj knjiga.
»U prvoj knjizi su njegove izabrane pjesme i to odabir iz 24 zbirke pjesama koje je objavio za svoga života. To je više od dvije i pol tisuća stranica stihova iz kojih je trebalo napraviti jednu čvrstu selekciju i budući da je on prvenstveno poznat kao pjesnik bila mi je velika pomoć što je tada još bio živ i što se složio s mojim odabirom. Međutim, nakon toga nas je autor napustio i mi smo nastavili s projektom. Jednako tako opsežan je i Mađerov prozni opus, to je druga knjiga izabranih djela koja sadrži izbor iz njegovih romana, novela i eseja. Treća knjiga predstavlja izbor iz njegovih drama, tzv. fičera. To su dramske jednočinke, većina ih je pisana za radio, budući da je veći dio svojih godina proveo kao zaposlenik Radio Zagreba, neke od njih za teatar, a poslije su imale i televizijske adaptacije. Za četvrtu knjigu zapravo nismo niti znali kako će izgledati. Naime, imali smo uvid u Mađerovu ostavštinu nakon njegove smrti i njegova udovica Marija mi ju je dala na uvid. Tu smo ustanovili vrlo lijepi niz pjesama i puno toga što do tada nije bilo objavljeno. Međutim, ja sam po principu kritičkog izdanja sabranih djela uočila da je na kompjutorskim ispisima imao ispravke, brusio je pjesme, tako da sam, uvažavajući posljednju piščevu volju, korigirala te pjesme kako ih je on ispravio tijekom života. Osim toga tu je i dio njegove dječje poezije, te posvete i pisma njegovoj supruzi pisani u obliku pjesme.«
Mihanović-Salopek je, govoreći o motivima u Mađerevim djelima, istaknula postojanje kontrasta između njegovog odnosa prema Panoniji u pjesmama »koji je himnički, raspjevan i na neki način pun idealizma i jedne zavičajne, genetske sraštenosti s crnicom i ravnicom. S druge strane, puno je kritičniji, gotovo kritičko naturalistički u romanima gdje mu ponekad ta ravnica, seoski način monotonog života, koče maštu, onemogućuju da poleti, da se razvije«.
Mađer je, kako je rekla, prepoznatljiv i najautentičniji po panonskoj rapsodiji riječi, u svojim se pjesmama često vraćao svom zavičaju – Hrtkovcima, ima ih i ljubavnih, a kasnije je sve više naginjao filozofičnom, egzistencijalnom.
»ZKVH je imao sreću, u suradnji s Društvom hrvatskih književnika, napose Ogrankom slavonsko-baranjsko-srijemskim ući u nekoliko zajedničkih projektnih aktivnosti kada je u pitanju dio književne baštine za koju se smatra da pripada i nama. Tu je Antun Gustav Matoš, i vrlo značajno ime hrvatske književnosti druge polovice XX. stoljeća, Miroslav S. Mađer«, rekao je ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov.
Podsjećajući kako je od konca listopada 2018. do konca listopada ove godine izdano 43 monografske publikacije u okviru knjiške produkcije vojvođanskih Hrvata, on je istaknuo da je deficit kada su u pitanju književnost i knjiga kao fenomen, pitanje valorizacije.
»Što je ono što na planu knjige, književnosti postoji, koliko je to vrijedno, u kom kontekstu i na koji način je navezano na glavne tokove ovdašnjih stremljenja u književnosti ili znanosti, kako to stoji kada je u pitanju hrvatska književnost u cjelini, kako završavaju opusi ljudi koji su podrijetlom s ovih područja a svoje su živote i djelo ostvarili u Hrvatskoj, što ostaje iza, što treba prezentirati.«
Kada su u pitanju složenije tematizacije knjiške produkcije, Žigmanov je rekao da su zbog institucionalnih, a još više kadrovskih slabosti, zapaženi slabi rezultati, i s tim u vezi podsjetio kako knjiška produkcija hrvatske zajednice na ovim područjima, od pojave prve knjige Mihovila Radnića iz 1683. godine do danas broji više od tisuću i nekoliko stotina naslova, a kada su u pitanju knjige koje kritički tematiziraju ne cjelinu, nego pojedine fenomene, nešto više od deset.
On je ovog prigodom naglasio da hrvatska književnost uvijek mora uračunavati i ono što dolazi izvan Hrvatske, te kako je geografija hrvatskog književnog prostora i izvandomovinska Hrvatska.
Zajedničkom baštinom hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini i Hrvata u Slavoniji, Miroslava S. Mađera nazvao je doktorand na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ivan Stipić, koji se obratio u ime Društva hrvatskih književnika.
»Projekt Društva hrvatskih književnika i ZKVH pokazuje da se zajednički trud isplati i da je jako važno i u matičnoj domovini Hrvatskoj i u Vojvodini da se zabilježi ono što je bilo na tragu ne samo povijesti, nego i književnosti vojvođanskih Hrvata.«
Moderatorica književnog salona bila je predsjednica Organizacijskog odbora Dana hrvatske knjige i riječi Katarina Čeliković, koja je među ostalim istaknula da bez knjige, bez onoga što su veliki sakupljači poput Balinta Vujkova učinili, vjerojatno ne bi bilo niti Hrvata na ovim prostorima.
Urednik rubrike za kulturu tjednika Hrvatska riječ Davor Bašić Palković predstavio je ovom prigodom knjišku produkciju vojvođanskih Hrvata od prošlogodišnjih do ovogodišnjih Dana, a istoimena izložba postavljena je u kataloškoj sobi ispred čitaonice Gradske knjižnice.
Najnovije vijesti: